Nakon što je u Bruxellesu upozorila da je sloboda kretanja najveća mana EU, predsjednica Republike jučer je poručila kako "mlade ne smijemo obrazovati, a onda pustiti da odu van". Nije rekla kako ih misli spriječiti.
Nema što, Kolindi Grabar Kitarović mora se priznati da za svaku službenu prigodu sačuva barem jednu epohalnu primjedbu.
"Obrazovani mladi naš su kapital, ne smijemo ih obrazovati, a onda pustiti da odu van", kazala je predsjednica na jučerašnjoj dodjeli Oscara znanja na Ekonomskom fakultetu.
To je, očekivano, izazvalo lavinu komentara na društvenim mrežama: od toga da ova država ionako ne obrazuje djecu, što je u govoru potvrdio i varaždinski maturant proglašavajući uspješne učenike "nusproduktima hrvatskog školstva", pa sve do sarkastičnih komentara da u ovakvoj državi i nema previše smisla imati djecu.
I prije nego što netko s Pantovčaka ponovno objasni kako su predsjedničine riječi izvađene iz konteksta, upravo je taj kontekst ono što nas u Kolindinim nastupima zabrinjava.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Nema kretanja
Jer, poruka kako "djecu ne smijemo obrazovati pa pustiti da odu van" dolazi samo dva tjedna nakon predsjedničina govora u Bruxellesu gdje je ustvrdila da je "sloboda kretanja najveća mana EU".
Zaključak: spriječimo slobodno kretanje, spriječimo odlazak obrazovane djece iz Hrvatske.
U predsjedničinoj formulaciji o tome kako "ne smijemo" djecu obrazovati pa pustiti da odu krije se intencija zabrane ili onemogućavanja slobodnog odlaska mladih preko granice. U države koje će, za razliku od Hrvatske, cijeniti njihovo znanje, upornost, rad i požrtvovanje.
Nije predsjednica u svom govoru odabrala blažu formulaciju, ponudila barem neko praktično rješenje kojima bismo mlade zadržali u Hrvatskoj. Nije naglasila kako im država treba omogućiti bolje uvjete, mogućnost zaposlenja, napredovanja, sigurnog i dobrog života.
Niti je poručila kako će se ona i njezina stranka boriti protiv svega onog što mlade tjera iz ove države: klijentelizma, stranačke podobnosti, korupcije, nepotizma, kriminala, diskriminacije, pogodovanja posebnim skupinama...
Ne, prvo se išlo sa zabranom.
Fale samo sankcije
Ne smijemo dopustiti odlazak mladih. Jer sloboda kretanja najveća je mana Europske unije. Sva sreća da još nije spomenula sankcioniranje. Kao da ostanak u ovakvoj zemlji nije kazna sama po sebi.
Kolinda Grabar Kitarović svojedobno je bila najglasnija u zalaganju za podizanje bodljikave žice na granice kako bi se onemogućio ulazak migrantima u Hrvatsku, pa nije nikakvo čudo što su iz njezinih jučerašnjih riječi neki iščitali namjeru da se bodljikavom žicom spriječi i odlazak iz Hrvatske.
Ili da se naprosto spusti "željezna zavjesa". Kolinda je njome ionako fascinirana.
U svakom slučaju, moglo bi se reći da je predsjednica dosljedna.
Kad nam ne bi još uvijek zvonila njezina izjave iz siječnja prošle godine kada je austrijskim novinama rekla ovo: "Ljudi danas imaju slobodan izbor te mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro".
Sloboda bez granica
Kako onda mogu otići, ako im "ne smijemo" to dopustiti? U čemu se sastoji slobodan izbor, ako im se sugerira zabrana? Zašto je prije osamnaest mjeseci sloboda bila dobra, a danas je sloboda kretanja "najveća mana EU"?
Predsjednica je očito u godinu dana shvatila kako je zaustavljanje (onemogućavanje, zabranjivanje) odlaska hrvatskih građana okosnica njezine predizborne kampanje. U tom smislu, sloboda je dobra dokle god ne stane na put njezinim političkim ambicijama.
A u tome očito ima podršku crkvenih krugova koji odlazak iz Hrvatske proglašavaju "dezerterstvom" ili one koji odlaze optužuju za manjak ljubavi prema domovini.
"Obrazovna reforma", kazala je Kolinda u jučerašnjem govoru, "mora uključiti suvremeni način učenja, učenja za život, a ne za ocjenu. Samo ćemo tako dobiti mlade ljude koji spremno dočekuju promjene".
Koje promjene oni dočekuju? Osim promjena na gore?
Ionako im je najvažnije od svega da se jednoga dana učlane u HDZ i dobiju posao.
