Ako može imati povjerenstvo za svoje micanje s Pantovčaka, onda treba imati jedno i za Tita. Okupiti povjesničare, kulturnjake, politologe i raspraviti može li Tito ostati.
S Pantovčaka je trebala otići Kolinda Grabar Kitarović, a ne Josip Broz Tito.
Tako je barem glasilo predizborno obećanje.
Ali evo, dok je predsjednica Republike za organizaciju svog preseljenja u Visoku ulicu osnovala nekakvo povjerenstvo - a zna se čemu povjerenstva služe - Josipa Broza deložirali su po hitnom postupku.
I to mjesec i pol prije nego što je to sama predsjednica Kitarović najavila u jučerašnjem intervjuu Media servisu. Odluka je prepuštena savjetniku za kulturu koji je obavio ideološku odmazdu, spakirao "diktatora" u kutiju i otpravio ga iz njegove bivše rezidencije na Pantovčaku. Bez Plavog vlaka i ispraćaja na Glavnom kolodvoru.
Ono što nije učinio ni Franjo Tuđman, sada je učinila njegova sljedbenica.
Preko noći i preko koljena.
Tita preselila, sebe još nije
Mora da je ona Tuđmanova bista koju Karamarko i Kolinda navlače poput relikvije jučer pocrvenila od bijesa.
Ali eto, nakon što je blagoslovila ured i istjerala zle duhove, Kolinda je istjerala i Tita. Sebe još nije.
Uglavnom, u ovome što se jučer dogodilo na Pantovčaku, a započelo je s Kolindinim tituliranjem Josipa Broza "diktatorom" prilikom službenog posjeta državi koja je tom istom diktatoru 1974. godine dala visoko državno odlikovanje, ključno je nekoliko stvari.
Prvo, ako je Kitarović za svoje preseljenje osnovala povjerenstvo, onda je to isto mogla učiniti i s Titovom bistom.
Mogla je okupiti povjesničare, politologe, kulturnjake i otvoriti raspravu o tome je li Tito doista bio diktator ili samo autokrat, je li bio antifašistički heroj ili komunistički zločinac, te je li stoga njegova bista zaslužila stajati u vili koja je nekada nosila njegovo ime, a sada je simbol hrvatske državnosti.
Kako zna da je bio diktator?
To što Kolinda danas kaže da je Tito bio diktator, a to isto nije se usudila izustiti tijekom predsjedničke kampanje, ozbiljno dovodi u pitanje njezine reference za donošenje takvih sudova.
Recimo, u listopadu prošle godine, u intervjuu Novom listu prvo je objašnjavala kako bi svojim preseljenjem s Pantovčaka u Visoku ulicu elegantno riješila i pitanje Titove biste, jer bi "u novom uredu imala samo slike svoje obitelji", da bi na kraju na izravno pitanje novinarke Tihane Tomičić da se izjasni o zahtjevima HDZ-a da Tita nazove zločincem, kazala sljedeće:
"Tito je osoba koja je umrla prije 34 godine i koja sigurno neće riješiti naše današnje probleme".
Da bi potom dodala: "Reći ću samo ovo: poštujem konvenciju Vijeća Europe o totalitarnim režimima i osuđujem sve totalitarne režime. Cijenim antifašizam koji se ne smije izjednačavati s komunizmom. Anifašisti u našem kraju borili su se za pripajanje Istre i Dalmacije Hrvatskoj, a svaki je zločin individualan i mora se procesuirati".
Nigdje zločinca, nigdje diktatora.
Sada je uselila u ured u koji je obećavala da se neće useliti i maknula bistu čovjeka koji je ostao, između ostalog, upamćen i kao vođa antifašističkog pokreta.
Pa ako o njezinu preseljenju s Pantovčaka mora raspravljati nekakvo povjerenstvo, onda bi neko drugo povjerenstvo moglo raspravljati i o Titovoj nazočnosti na Pantovčaku.
Brisanje Tita
Osim toga, ako predsjednica države miče bistu "diktatora" iz Ureda predsjednika, čime se odriče njegove uloge u izgradnji hrvatske državnosti upisanoj u preambulu hrvatskog Ustava, uloge u antifašističkom ratu i ustavnim promjenama 1974. godine, tada to neminovno povlači sa sobom i pitanje smije li taj "diktator" zadržati imena ulica i trgova. Od Zagreba nadalje.
Ako "diktator" ne smije biti na Pantovčaku, onda ne bi smio biti ni u centru Zagreba, pitanje je smije li mu se spomenik i dalje nalaziti u Kumrovcu, a onda možemo doći i do toga da ne bi smio biti ni u povijesnim udžbenicima na način na koji je dosad opisivan.
Tomislav Karamarko nešto je već govorio na tu temu.
Ova Titova deložacija, dakle, nužno povlači za sobom čitav niz pitanja o kojima bi se trebala povesti ozbiljna rasprava.
Jer, nije Kolinda maknula Tita iz svoje spavaće sobe, nego iz Ureda predsjednika Republike.
Simbol novih podjela
I napokon, ali sigurno ne i posljednje u cijeloj ovoj priči, micanje Titove biste s Pantovčaka treba promatrati i kao novi prilog podjeli hrvatskog društva.
Jednim potezom Kolinda se odrekla golemog dijela hrvatskih građana kojima je Tito još uvijek pozitivac ili se makar ne žele tako lako odreći i njegova pozitivnog povijesnog nasljeđa.
Poput tog antifašizma u koji se Kolinda ritualno zaklinje.
Znači, ne pali više onaj njezin poklič "Svi ste vi moji!". Njezini su samo oni koji Tita smatraju diktatorom i zločincem. Ali među njima nije, recimo, kolumnist Večernjeg lista Milan Ivkošić koji sigurno ne voli Tita, ali se javno oglasio protiv micanja njegove biste s Pantovčaka, jer ga nije micao ni Franjo Tuđman.
Kolinda nije, kao što je obećala, državnica koja ujedinjuje hrvatsko društvo. Niti joj je itko u to ozbiljno povjerovao. Ona zapravo od početka mandata čini sve da samo produbi te podjele.
Ova gesta micanja Tita s Pantovčaka bila je prst u oko onom dijelu hrvatskog društva kojeg Kolinda ni ne pokušava privući sebi. Onim "jugofilima, jugoslavenima, komunjarama i udbašima".
Jer, Kolinda je zaključila da na Pantovčaku nema mjesta za njih oboje. Tito je prvi došao i prvi odlazi.
