Premijer Plenković u svom govoru u Europskom parlamentu spomenuo je rat kao glavni razlog za hrvatski kasni ulazak u EU. Međutim, drugi su razlozi bili ključni, a oni opterećuju Hrvatsku i danas kad je HDZ na vlasti.
Ali svejedno je u dijelovima svog jutrošnjeg govora pred Europskim parlamentom zvučao kao lider neke banana države koji se hvali turizmom, kravatom, Nikolom Teslom i inovatorom električnih automobila, te se i dalje - nakon 25 godina - referira na krvavu borbu za nezavisnost.
Kao da je ispao iz lošeg propagandnog spota.
A onda, da stvar bude još gora, izvlačio se na Domovinski rat kao uzrok hrvatskog kašnjenja u europskim integracijama. "Premda smo prije rata bili među najrazvijenijim tranzicijskim gospodarstvima", izjavio je premijer u svom obraćanju europskim parlamentarcima, "tijekom devedesetih zbog obrane slobode u ratu izgubili smo korak u odnosu na druge i ušli u Europsku uniju 2013., a ne 2004.".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Rat je, dakle, postao i ostao izgovor za hrvatsko zaostajanje u EU.
Što bi možda zvučalo uvjerljivo kad ne bi dobrim dijelom bilo promašeno.
Izgovor za kriminal
Nema sumnje da je rat unazadio Hrvatsku, ljudski, ekonomski, materijalno, duhovno, politički, kako god hoćete. Ali rat je i prije dvadeset godina bio izgovor za mnoge stvari koje su kasnije dovele do zaostajanja Hrvatske.
Primjerice, za kriminalnu pretvorbu i tajkunsku privatizaciju koja se odvijala u pozadini ratnih zbivanja i pod pokroviteljstvom Plenkovićeve stranke. Posljedice pretvorbe osjećamo danas skoro jednako žestoko kao i posljedice rata.
No kad se govori o europskom putu i međunarodnim integracijama, rat je često puta bio na marginama europskih kriterija. U Tuđmanovo doba Hrvatska je na svom europskom putu bila blokirana zbog ljudskih prava, slobode govora i slobode medija, što se najbolje vidjelo prilikom potpisivanja pristupnice za ulazak u Vijeće Europe, kad je ondašnji ministar Mate Granić bio zasut lecima u obranu Ferala, novina na direktnom udaru Tuđmanove vlasti.
Izolacija zbog demokracije
Idućih nekoliko godina Hrvatska je bila u žestokoj izolaciji, praktički pred sankcijama, i to zbog stanja demokracije, zbog ljudskih prava, manjina, pravosuđa, medija, korupcije, kriminala, autokratskog režima.
Nakon 2000. godine krenulo se brže prema EU, ali je narednih pet godina Hrvatska bila u blokadi zbog pravosuđa, i to zbog neprocesuiranja ratnih zločina i sabotiranja suradnje s Haškim sudom. Do odlaska Ive Sanadera ponovno je bila pod pritiskom zbog korupcije, kriminala, ponovno zbog stanja u sudstvu i u pravosuđu, kao i zbog neriješenih graničnih pitanja.
Nakon što je postignut sporazum o arbitraži sa Slovenijom, pregovori su odblokirani, ali je poglavlje o pravosuđu gotovo do zadnjeg trena bilo ključno za ulazak u EU.
Dakle, Domovinski rat je, osim kroz procesuiranje ratnih zločina, davno prestao biti razlogom za zaostajanje Hrvatske na putu prema Europskoj uniji. Rat je, naravno, mnogima argument i alibi u borbi za povlastice, u političkim prepucavanjima, u javnom huškanju, progonu manjina...
Ali on nije i ne može više biti izgovor.
Rat nije ključan za propadanje
Čak i Milijan Brkić, Plenkovićev zamjenik u HDZ-u, danas apostrofira "korupciju, sporo pravosuđe, kriminal, nepotizam, ideološke podjele" kao "najveće razloge kolektivne apatije društva i odlaska mladih". To je konstanta Hrvatske od ranih devedesetih do danas: bila je i za vrijeme rata, neposredno nakon kao i četvrt stoljeća nakon rata.
Rat je svakako ostavio posljedice, ali one nisu bile ključne u zaostajanju Hrvatske na putu prema EU.
Štoviše, prema stanju u hrvatskom pravosuđu danas, prema stupnju hrvatske demokracije danas, prema stanju u medijima, odnosu prema manjinama, prema susjednim državama i prema bujajućem govoru mržnje, a da o gospodarskom teturanju da i ne govorimo, Hrvatska ni danas ne bi ispunila veliki dio kriterija za ulazak u EU.
Kad je rat daleko iza nas. Barem kalendarski, ako ne i mentalno.
Rata odavno nema, ali nema ni razvoja, napretka, modernizacije, oporavka, optimizma, perspektive. Nema opremljenih škola, obrazovne reforme, nema pravde, nema ulaganja... Ima uhljeba, parazita, kriminalaca, populista i demagoga.
Rat kao paravan
Premijer Plenković je vjerojatno zaključio da se od predsjednika HDZ-a očekuje da na međunarodnoj govornici, od New Yorka do Strasbourga, sve i svakoga podsjeća da je Hrvatska prošla krvavi rat. Ali ovoga puta je otišao predaleko: Domovinski rat nije uzrok i ne može biti izgovor za hrvatsko kašnjenje na putu prema Europskoj uniji.
Da nije bilo rata, Hrvatska bi vjerojatno činila iste greške i prolazila kroz iste procese, od Tuđmanove autokracije do Sanaderove korupcije. Rat je, nažalost, i Tuđmanu i Sanaderu i mnogima poslije njih služio kao paravan za pokrivanje svih marifetluka kojima su unazadili Hrvatsku.
Njima je rat bio izgovor za kriminal i korupciju i pretvorbu i privatizaciju i gušenje ljudskih prava i zatiranje slobode medija i kresanje demokracije i uzurpaciju vlasti.
Danas je Plenkoviću rat izgovor za europsko kašnjenje, a njegovoj stranci alibi za nove povlastice, nove muljaže i nove podjele.
I nastavljeno propadanje koje se, eto, nije okončalo ispunjenjem tog svetog cilja, ulaskom u Europsku uniju.
