Ljut je na: A) sebe, B) navijače, C) suigrače, D) nekog četvrtog
S tribina se vidjelo da je Ivano bio strašno ljutit kad je opet završio na klupi nakon petominutne epizode u prvom dijelu. Psovao je, smirivali su ga. Na koga se ljutio?
Drugačije hrvatski
rukometaši očito ne mogu. Teško, s puno mučenja, odradili su i
drugi dio posla u Vršcu, koji se na šezdeset minuta pretvorio u
Maribor ili Ljubljanu. Tako je barem izgledalo u dvorani. No
Slovencima nije pomogao ni vjetar u leđa s tribina, ni želja
ljubaznih Hrvata da utakmica bude zanimljiva i neizvjesna.
- A čuj, tako mi očito
funkcioniramo - sa smiješkom je rekao naš dobroćudni div Željko
Musa nakon druge pobjede identičnim rezultatom.
A tako nekako i je.
Funkcioniraju tako da uporno vraćaju protivnika u život.
- Stalno ista priča.
Umjesto da ih dokrajčimo, napravimo sve da utakmica ne bude dosadna
- kaže Igor Vori, koji je dobio poštene batine na crti.
No "batine" su
dobili i oni neumorni slovenski navijači. Mentalne, doduše,
psihološke, ali i to se broji. Sinoć su bili tiši nego ikad,
potpisali su kapitulaciju u omiljenom kafiću ranije nego proteklih
dana. Još imaju šansu, pobjeda Islanda protiv Norveške otvorila im
je mogućnost da bilo kakvom pobjedom u okršaju s Islandom odu u
drugi krug, no čini se kako ni sami ne vjeruju u takav rasplet.
- Prejaki ste, znao sam da
će biti tako. Čim se naši približe, vaši dodaju gas i naprave
razliku - tihim glasom govorio mi je slovenski kolega nakon poraza od
Hrvatske.
Nije mu se osobito
svidjela moja opaska da je, objektivno, trebalo biti deset razlike.
Prešutio je tu moju primjedbu. A vjerojatno bi i bilo da je trebalo
biti. Da Balić nije prvih 45 minuta, izuzev onih pet u prvom dijelu,
sjedio na klupi, vjerojatno bi sve bilo lakše. No Goluža ga, kako
sam kaže, ne želi nepotrebno trošiti. Iako, s tribina se vidjelo
da je Ivano bio strašno ljutit kad je opet završio na klupi nakon
petominutne epizode u prvom dijelu. Psovao je, morali su ga
smirivati. Na koga se ljutio? Nije se pojavio pred novinarima da
objasni, ostalo je samo nagađati i pogađati. A to možemo i
zajedno. Možemo, dragi čitatelji, napraviti malu anketu. Naljutio
se: A) na sebe, B) na navijače, C) na suigrače, D) ništa od
navedenog. Eto, pa pogađajte...
A dok Golužina družina
teškom mukom skuplja bodove, rukometna euforija u Srbiji u naponu je
snage.
- Ma znaš što, bojim se
da će nam se ozlijeđeni Vučković vratiti tek u polufinalu –
kaže mi srpski kolega.
- Čekaj, vi ste već u
polufinalu? - pitam ga sa smiješkom.
Ta balkanska euforija
doista je zanimljiva kategorija. Dobili su Poljake i Dance i već su
u polufinalu. A slijede im još četiri utakmice...
- Naravno da smo u
polufinalu - nije se dao smesti kolega.
Ali nije poseban po tome.
Srpske novine bez pardona razvaljuju naslove kao što su "Velika
Srbija!" ili "Mnogo smo jaki". Imaju duha, nema
sumnje, a i to je ovdje način komunikacije. Naslovi na sportskim
stranicama još su i dobri. Naslovnice krase još živopisniji.
"Ovo su drolje
Srbije", stajalo je na naslovnici Kurira prije nekoliko dana, a
popratni sadržaj bile su fotografije dviju starleta u toples
izdanju.
"Znam ko ti kara
ženu", šepirilo se s naslovnice drugi dan, priča je bila
svađa nekakva dva srpska tajkuna.
Pa opet sportske stranice.
"Jelena dobila gej
aktivisticu", bio je naslov teksta nakon pobjede tenisačice
Janković nad Britankom Robson.
Novine će danas imati
vremena prolistati i hrvatski rukometaši. Jutarnjeg treninga nije
bilo, dio igrača konačno se s brijega na kojem je hotel spustio do
grada, popili su kavu i prošetali. Popodne je na rasporedu trening,
u petak ujutro također, a u 20 sati kreće zadnji vršački ispit. I
već jutro poslije put za Novi Sad. Ondje će izazovi biti puno veći.
Francuzi, Španjolci, Mađari... No prije pakiranja još treba
"spakirati" Norvežane. Koji imaju i jednog frajera opakog
imena, vidjet ćete sutra.
