Darko Milinović nije mogao očekivati da će preživjeti svoj desanta na Središnjicu. No očito je odlučio da je bolje izazvati svoj bučni odstrel iz stranke nego tiho izgubiti na skorim stranačkim izborima u ličkom HDZ-u.
Amerikanci odnedavno poznaju pojam "suicide by cops", odnosno samoubojstvo od ruku policije.
Radi se o tome da potencijalni samoubojice, ali i kriminalci koji se ne mogu pomiriti sa činjenicom da će ići na izdržavanje kazne u zatvoru, svojim ponašanjem isprovociraju policijske službenike da u skladu s procedurom otvore na njih vatru i po mogućnosti ubiju.
Potegnu lažno oružje, fingiraju napad i tako dalje.
Nešto slično učinio je Darko Milinović. On je isprovocirao vlastito političko samoubojstvo, natjeravši nedavnim autobusnim desantom na Središnjicu HDZ-a Visoki časni sud da ga isključi iz stranke.
Lički šerif je morao znati da njegov nečuveni prosvjed u kojem je doveo 200 ljudi na Trg žrtava fašizma, okupirao zgradu na nekoliko sati i zahtijevao odgovore od predsjednika stranke, nije mogao proći nekažnjeno. Stoga je radije pao kao žrtva sistema, nego da se izložio polaganom političkom odumiranju u HDZ-u.
Događanje naroda
Osim toga, Milinović je želio pokazati hadezeovcima da je u isto vrijeme sposoban izazvati "događanje naroda", ta onda preuzeti ulogu žrtve aktualnog šefa Andreja Plenkovića. Pa se na taj način svrstati na čelo kolone stranačkih disidenata i budućih pretendenata na čelno mjesto u HDZ-u.
Milinović u rukama drži još par aduta. On je još uvijek lički župan, dakle još jedan izbačeni HDZ-ovac koji nastavlja kontrolirati županiju, ali ima u rukama i mogućnost aktiviranja saborskog mandata čime bi mogao dodatno stanjiti, a time i destabilizirati Plenkovićevu vladu.
Ono, dakle, što bi se današnjom odlukom o isključivanju Milinovića iz HDZ-a moglo protumačiti kao njegov poraz, zapravo bi moglo izgledati i kao njegova pobjeda. Na kratki rok, ali možda i na dulji.
Utrka disidenata
Dinamika odnosa u HDZ-u sugerira da svaki budući pretendent na fotelju šefa HDZ-a mora u jednom trenutku preuzeti disidentski status. Uspjelo je to Andreju Plenkoviću, sada se pozicioniraju Davor Ivo Stier, Miro Kovač, Darko Milinović i neki drugi.
Milinović je izazvao svoj bučni odstrel samo kako ne bi doživio ružan poraz na unutarstranačkim izborima u ličko-senjskoj županiji, odnosno kamuflirao neuspjehe koje je naslagao u posljednje vrijeme na čelu tamošnjeg HDZ-a.
Izgubio je neke izborne utvrde, ostao bez političkih saveznika i prijatelja, neki mu predviđaju i poraz na izborima za fotelju prvog ličkog hadezeovca, pa je stoga ocijenio da mu je isplativije pasti u zadnjem jurišu na stranačku središnjicu, nego pasti u zaborav nakon stranačkih izbora.
Poraz kao pobjeda
Iz HDZ-a su proteklih godina izbacivani ljudi zbog manjih grijeha nego što je Milinovićev (ali i pošteđeni zbog težih grijeha nego što je njegov), pa ovaj nekadašnji ministar, potpredsjednik Vlade, aktualni župan i čovjek neizmjernih političkih ambicija nije istinski mogao vjerovati da će preživjeti svoju "autobus demokraciju".
Sad će to u svojoj Lici prikazati kao svoju pobjedu.
Pitanje je samo tko će nasjesti na ovaj njegov scenarij.
Ima li Milinović još dovoljno političkih kredita? Ima li prijatelja u HDZ-u, naročito nakon ovakve vratolomije? Može li potvrditi svoj status ličkog šerifa izvan i mimo HDZ-a? Treba li nekome uopće Darko Milinović bez stranačke iskaznice, podrške i zaleđa?
Možda još nekome iz ona četiri autobusa?
Andrej Plenković je već pokazao da na njega više ne računa, a Milinović ga je natjerao da to ovjekovječi kroz Visoki sud časti. Uskoro će se vidjeti hoće li mu se Milinović osvećivati u Hrvatskom saboru.
I još važnije, hoće li preživjeti svoje iznuđeno političko samoubojstvo.
