Vedran Mornar je najavio da će mu prvi zadatak kao novog ministra biti odlazak kod kardinala Bozanića i nadbiskupa Puljića. Još nije jasno što time točno želi postići.
"Hrvatska je pretežito katolička zemlja i vjeronauk u školama svakako ima svoje mjesto", izjavio je novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar prilikom jučerašnjeg saslušanja pred saborskim odborom.
"O svim pitanjima vezanim uz zdravstveni i građanski odgoj imam nešto drugačiji stav od dosadašnjeg ministra", dodao je, "i prvi potez bit će mi zatražiti prijem kod kardinala Bozanića i nadbiskupa Puljića i razgovarati o eventualno otvorenim pitanjima".
Baš će mu to biti prvi potez.
Prvo Crkva
Neće to biti sastanak sa sindikatima iz njegova resora, čiji je predstavnik Vilim Ribić poručio kako je tek "zatražio sastanak s novim ministrom".
Neće to biti ni inicijativa za povećanje izdvajanja za znanost i podizanju Hrvatske s dna europske ljestvice. Neće to biti ni izvlačenje resora iz financijskog gliba. Neće to biti čak ni plaće učitelja, standard u školama, podizanje razine znanja. Sve to bi trebalo kasnije doći na red.
Ali njegov prvi potez bit će odlazak na Kaptol.
To može zvučati kao pokušaj gašenja rata kojeg je otvorio Željko Jovanović svojim naprasnim, kontroverznim, konfliktnim, ali ipak opravdanim i na koncu uspješnim uvođenjem Zdravstvenog odgoja u škole.
Kurikulum se već provodi, otpori su posustali, primirje uspostavljeno, pa nije jasno je li odlazak kod kardinala baš bio primarni zadatak novog ministra.
Pored toga, nije posve jasno što je Mornar zapravo želio reći.
Što znači da o "svim pitanjima" vezanima uz ta dva kurikuluma ima drugačiji stav od Željka Jovanovića? Koliko je taj stav drugačiji? Je li to njegov osobni stav ili stav cijele Vlade i vladajuće koalicije? I s kojim stavom on točno odlazi kod Bozanića i Puljića?
Prijeporne rečenice
Mornar je naglasio da je "prijeporno svega nekoliko rečenica ili poglavlja o kojima se "može diskutirati s udrugama i Crkvom".
Kome su prijeporne? Njemu ili Crkvi? I znači li to da novi ministar ide na Kaptol uvjeriti kardinala da se napokon pomiri s ovakvim programom ili ga ide obavijestiti kako je spreman popustiti u vezi onih dijelova kurikuluma koji su za Crkvu najsporniji?
U istom dahu Mornar je spomenuo i Građanski odgoj, kojeg on ne bi uvodio u škole "dok je raspored pretrpan". Zvuči posve logično, ali isto tako zvuči i kao alibi za daljnje odgađanje njegova uvođenja.
Bez obzira na to što kod novog ministra mnogo stvari još zvuči neodređeno, a to je u ovoj fazi normalno, upravo je njegova najava da će prvo otići kod Bozanića izazvala čuđenje u dijelu javnosti osjetljive na preveliko uplitanje Crkve u obrazovanje.
Gašenje ratova
Naravno, Željko Jovanović ponašao se kao slon u staklarni, zaratio je s Crkvom i klerikalnim udrugama, Zdravstveni odgoj pao mu je u prvom navratu na Ustavnom sudu, da se ne govori o ratu sa sindikatima, sveučilištima, znanstvenom zajednicom. Takvim konfrontacijskim stilom otežao je suradnju s gotovo svim aspektima svog resora.
I njegov nasljednik morao bi samo na popravljanje tih odnosa potrošiti i ono malo mandata što mu je prepušteno.
Ali sve to ne mora značiti da je Jovanović bio na pogrešnom putu, naročito što se tiče Zdravstvenog i Građanskog odgoja.
Zdravstveni odgoj se provodi, buka se stišala, križari se povukli. Zašto Mornar misli da je baš njegov "prvi zadatak" odlazak kod Bozanića, i to na razgovor o onome o čemu novi ministar ima "nešto drugačiji stav" od svog prethodnika?
Niti još znamo kakav je točno taj stav, niti je posve razvidno zašto bi baš to bio prioritet.
Gdje se kroji politika?
Osim toga, može se postaviti pitanje je li Kaptol mjesto gdje se kroji državna politika. Crkva ima pravo izreći svoj stav u ovom društvu, ima pravo za njega se zalagati, kao što ima pravo za njega lobirati. Ali odlazak ministra kod kardinala na razgovor o nastavnim programima, koliko god pomirljiv bio, opet šalje krivu poruku o državi, Vladi i političkoj opciji na vlasti. Naročito u trenutku kad se još liječe rane "svjetonazorskog rata".
A onda ono najvažnije pitanje: zašto su nam bitni osobni stavovi ministra u vezi provođenja Zdravstvenog i Građanskog programa?
Ako je Jovanović vodio neku svoju politiku prema Crkvi, prema Zdravstvenom i Građanskom odgoju, neku politiku koja nije usklađena s Vladinom i koalicijskom, onda ga je premijer trebao odavno upozoriti ili naprosto smijeniti.
Zoran Milanović ga je, međutim, branio, štitio, otvoreno stao na njegovu stranu protiv vjerskih udruga i klerikalnih organizacija koje su, kako reče, povele "svjetonazorski rat".
Je li ova, navodno "nešto drugačija" Mornarova politika, usklađena s politikom Vlade ili se opet sve svodi na stavove pojedinog ministra?
Posao ministra je da provodi politiku Vlade, a ne da tu politiku - pod uvjetom da ona uopće postoji - usklađuje sa svojim viđenjima. To ide Mornara, koliko je išlo Jovanovića ili bilo kojeg drugog ministra.
Politički stil je jedno, Jovanović je bio konfliktan, Mornar će biti pomirljiv, ali politika je nešto sasvim drugo.
Jasno, novom ministru bit će puno lakše provoditi politiku ako slomi otpore, neutralizira napade i pridobije neprijatelje. Ali to mora biti Vladina politika, a ne njegova osobna ili politika kardinala Bozanića, nadbiskupa Puljića, Željke Markić ili Ladislava Iličića.
Osim, naravno, ako se ta Vladina politika ne podudara s politikom Crkve. U tom slučaju, Kukuriku koalicija mogla bi imati gadnih problema na sljedećim izborima.
Ali opet, ako je Ivo Josipović mogao za svog savjetnika za vjerska pitanja angažirati jednog od inicijatora referenduma "U ime obitelji", onda i novi ministar može odmah po preuzimanju dužnosti krenuti put Kaptola.
