Ne trebaju nam mjere demografske obnove. Ne treba nam gašenje drugog mirovinskog stupa. Treba nam na desetke reformskih zahvata koji će Hrvatsku pretvoriti u normalnu državu. A to je ujedno i najteža mjera
Što spaja demografsku obnovu i spašavanje mirovinskog sustava?
Problematika zvuči komplicirano, u mnogim elementima vjerojatno i jest, ona je zaslužna za svađe Pantovčaka i Banskih dvora, vrijedna je pompoznih press konferencija, kao i ritualnih svađa u Hrvatskom saboru. Neki kažu da je toliko važna da zaslužuje i ulične prosvjede.
A zapravo, sva rješenja za ta sudbonosna pitanja naše budućnosti o kojima se mjesecima razglaba od državnog vrha naniže mogu se svesti na jednostavan zajednički nazivnik - normalna država.
Nisu potrebne demografske mjere. Nisu potrebne vratolomije oko mirovinskog sustava. Potrebno je samo ustrojiti Hrvatsku kao normalnu, racionalnu, transparentnu, modernu državu iz koje se neće bježati i u kojoj se neće bankrotiran umirati.
Koliko god tako nešto zvučalo jednostavno, čini se da je za hrvatski politički establishment to najkompliciraniji mogući zadatak. Lakše je prepucavati se konkurentskim programima demografske obnove, kao što je lakše prebaciti sto milijardi kuna iz drugog stupa i zakrpati rupetinu u prvom stupu.
Obrisati prašinu s revera i krenuti dalje.
Kao u skeču
Poput nekog skeča izgledala je jučerašnja press konferencija Kolinde Grabar Kitarović i Andreja Plenkovića, uz sekundiranje ministrice Nade Murganić. Premijer je govorio u mjerama u koje pretjerano ne vjeruje, predsjednica je s namještenim osmijehom radila reklamu za drugi mandat, a ministrica je pričala o vrtićima i školskim programima za vrijeme školskih praznika.
Kao da će to zaustaviti iseljavanje ili navesti mlade bračne parove da imaju još jedno dijete.
Još gore: nakon te presice još će se prije spakirati koferi.
Ponovno se govori o subvencioniranim kreditima za mlade koji se neće moći vraćati ako ti mladi nemaju posao. Osim ako ih ne budu plaćali iz Irske. A dobar broj tih mjera vuče se već godinama: jedna vlada ih uvodi, druga ukida, treća opet vraća...
Nije stvar u mjerama, nego u stvaranju normalne države u kojoj će biti poslova bez stranačkih iskaznica, škola bez zatupljivanja, države bez sinekura, kao i političara koji nisu sami sebi svrhom.
Demografija nije sklop mjera. To su sve mjere u jednoj.
Država voli velike hrpe
Slično je i s mirovinskim sustavom. O zamrzavanju drugog mirovinskog stupa razmišljao je još ministar Slavko Linić kad se našao pred financijskim ponorom u mirovinskom sustavu. Prema drugom stupu pohlepno je pogledavao i Ivo Sanader dok je bio premijer.
Država, naime, voli zagrabiti u veliku hrpu kako bi se zatrpala još veća rupa.
Premda, realno, postoji na desetke drugih recepata za prikupljanje potrebnih par milijardi kuna za normalno funkcioniranje mirovinskog sustava, neke do kojih je nabrojao i kolega Ivan Pandžić u ovom videu.
Međutim, mnoge od tih metoda podrazumijevaju zadiranje u samu srž problema: od povlaštenih mirovina i saborskih plaća, preko dvjestotinjak državnih agencija i ustanova, pa sve do davanja Crkvi i vojsci ili reforme lokalne samouprave.
Reforma i racionalizacija tog sustava ne samo da bi pokrpala rupu u prvom mirovinskom stupu, već bi istodobno dovela do stvaranja onoga čemu težimo - normalne države.
Umjesto skalpela - satara
Međutim, vlastima je lakše uzeti iz jednog i prebaciti u drugi stup. Umjesto finih rezova skalpelom lakše je odrezati satarom.
Zašto bi spašavali mirovinski sustav tako što bi istodobno pomogli kreiranju normalne države, kad je lakše stvoriti novi problem, kaos, bijes, pa i optužbe o protuustavnom ukidanju mirovinskog stupa?
I zašto bi pomogli u stvaranju normalne države iz koje nitko neće bježati, kad im je naprosto lakše nabubati desetak mjera demografske obnove koje su same sebi svrhom? Pa će onaj drugi predložiti svojih deset mjera. Od kojih se opet nijedna neće provesti.
A predsjednica će učenicima slati bizarne poruke kako "ne smijemo obrazovati mlade i onda ih puštati da odu".
Jednako tako, Kolinda i Plenki jučer nisu dozvolili pitanja novinara nakon svojih izjava. Mjere su servirane, zajedništvo je demonstrirano, vrijeme je za drugi mandat. Nitko ne može reći da se vlast ne trudi pronaći rješenja. Oni se prave da rade, mi se pravimo da im vjerujemo.
Rješenja nisu pojedinačna. Rješenje je sve
I zbog svega toga ove dvije teme, demografija i mirovinski sustav, pokazuju do koje mjere ova politička vrhuška ne razumije (ili se ne usudi razumjeti) važnost cjelokupnog reformatiranja sustava. Jer, kad jednom reformatiraju sustav, reformatirali su vlastitu važnost unutar njega.
Predsjednica neće spasiti demografiju paketom mjera nego svojim ponašanjem, karakterom, odnosom prema državi, institucijama, Ustavu i zakonima. Ona daje ton toj normalnost države, umjesto što nabada s mjerama za koje nema mehanizme provedbe.
Osim što spominje zabrane iseljavanja.
Premijeru je lakše pustiti probni balon oko drugog mirovinskog stupa, od kojeg će vjerojatno odustati nakon što bijes javnosti dosegne vrhunac, umjesto da obavlja reformske zahvate u desetak područja. Koji bi samo mogli potkopati njegove šanse za spašavanje glave na vlasti.
Nitko neće mijenjati sustav koji je postao sam sebi svrhom. Uzrokom svih problema, razlogom za iseljavanje, za pesimizam i apatiju.
