Saborski govor laburista Branka Vukšića o Mladenu "StandBajiću" bio je kompilacija izjava SDP-ovih zastupnika o glavnom državnom odvjetniku iz 2010. godine.
Baš dobro da je laburist Branko Vukšić danas u Hrvatskom saboru spomenuo "Stand Bajića".
Jer upravo tako je glavnog državnog odvjetnika prije četiri godine na tom istom mjestu i istim povodom prozvao Arsen Bauk, vispreni zastupnik SDP-a, trenutačno na poziciji ministra uprave. Također visprenog.
"Mladen Bajić predmete drži u ladici, na stand-by, i izvlači po potrebi. Zato on za nas više nije Bajić, nego Stendbajić", kazao je Bauk u veljači 2010. godine.
Bilo je to samo tjedan dana nakon što je predsjednik SDP-a Zoran Milanović izjavio da "Bajić mora otići", kritizirajući ga zato što "ne želi reći tko je kočio istrage o korupciji".
Standbajić
Bajić nije otišao, nije ni rekao tko je kočio istrage o korupciji, SDP ga je prestao kritizirati, čak je krenuo prihvaćati njegova naredna godišnja izvješća o radu, i to nakon što je odbacio par istraga protiv SDP-ovih gradonačelnika, dok je pojam "standbajić" ostao zakopan u saborskim transkriptima i ukopan u svijesti hrvatske javnosti.
Da bi ga laburist Vukšić iskopao baš onoga dana kad je Ingrid Antičević Marinović osvojila naslovnice medija izjavom kako su "optužbe protiv Marine Lovrić Merzel ozbiljne, ali nema žurbe".
Kod Bajića je obično nema. Ingrid Antičević poručuje kako "javnost očekuje brze odgovore", ali slučaj sisačke županice godinu dana povlači se po Uskoku, DORH-u, među poreznicima, inspektorima i ostalim institucijama.
Bio je na "stand-byju" sve dok Jasmina Jovev nije izašla pred kamere i javno iznijela optužbe protiv SDP-ove županice. Odmah nakon toga pokrenuli su se Bajićevi kotačići pravde.
Bajić ne žuri ni u slučaju Šegon, za razliku od slučaja Nadana Vidoševića. Ili za razliku od HDZ-ove afere Kamioni, koja je ovih dana pala na Vrhovnom sudu. Bajić je to, kao i neke druge poraze na sudu, stoički podnio.
Kukuriknuti i preživjeti
U svom govoru od Bajiću koji je zvučao kao kompilacija saborskog transkripta od prije četiri godine, Vukšić je posegnuo čak i za famoznim terminom "kukuriknuti".
Onim kojeg je u politički rječnik također prije četiri godine upisao novoizabrani predsjednik Ivo Josipović, ustvrdivši kako "Bajić nije smio prerano kukuriknuti da ne bi završio u loncu". Pa stoga sada dobro pazi kada će se i kako oglasiti u vezi Šegona ili Marine Lovrić.
Odnosno, brže-bolje će optužiti onog na koga premijer ili predsjednik ili ministar upru prstom.
A kad smo već kod povijesnih paralela, županica Lovrić ovih je dana izjavila da je ona žrtva "političkog progona HDZ-a". Upravo taj termin spomenuo je prije četiri godine i Vladimir Šeks, braneći Mladena Bajića od kritike SDP-ovaca: "Kada se dirne u moje, onda je to politički progon, a kada se dirne u druge, u HDZ recimo, onda je to jako dobro, pozitivno i pohvalno".
Čudovište iz Eliota Nessa
I konačno, evo posljednje Vukšićeve opaske o Bajiću. "Bajić ima toliko predmeta na 'standby-u da ga ne možemo zvati Eliot Ness nego "Stand Bajić". Tog famoznog Eliota Nessa uhvatio se 2010. godine nadahnuti Zoran Milanović, naglasivši kako "državni odvjetnik treba biti beskompromisan poput Eliota Nessa". Što mu je tada odgovorio Šeks? "To je romaneskna storija i iluzija, nema apsolutne neovisnosti".
Zna Šeks o čemu priča.
Uglavnom, shvatili ste poantu. Svaka politička rasprava o Mladenu Bajiću na kraju se svede na isto. Vlast ga brani, a oporba napada. Prvi ga hvale zbog efikasnosti, drugi mu zamjeraju da lovi samo političke mrtvace. Poput Nadana Vidoševića ili Ive Sanadera.
SDP je godinama šutio o Bajiću dok je Bajić šutio o HDZ-u. Kad je Bajić počeo hvatati hadezeovce, SDP ga je počeo kritizirati. Kad je Bajić ostavio na miru esdepeovce, oni su ga opet počeli podržavati.
Tako to bude s Bajićem. Uvijek "stand-by" i svakome na "stand-buyu".
