Svaki novi predsjednik HDZ obećavao je da neće ponavljati greške i afere svog prethodnika. Obećao je to i Plenković kad je smjenjivao Karamarka. I evo, jučer je smijenio Martinu Dalić zbog višemilijunske afere Hotmail.
Obećali su da više neće biti pogrešaka i bahatog ponašanja kao u doba Franje Tuđmana.
Pa su rekli da više neće biti korupcije i kriminala kao u doba Ive Sanadera.
Onda su najavili da neće više biti afera kao u doba Tomislava Karamarka.
I evo nas sad opet, u novoj aferi, novoj korupciji, novim pogreškama, novom bahatom ponašanju. HDZ si očito ne može pomoći.
Jučer je Andrej Plenković ispratio iz Vlade svoju potpredsjednicu i najveću uzdanicu Martinu Dalić samo dvije godine nakon što je na Saboru HDZ-a rušio Tomislava Karamarka u aferi Konzultantica porukama da se "ne smiju ponavljati okolnosti koje bi makar u tragovima mogle podsjećati na događaje od prije par godina".
Da bi afera Hotmail jučer bila proglašena većom aferom čak i od famozne Sanaderove Fimi medije, zbog koje je HDZ završio na sudu i još uvijek čeka pravomoćnu presudu.
Ukalkulirani rizik
To je naprosto miraz koji HDZ donosi sa sobom pri svakom stupanju na vlast. Nešto poput ukalkuliranog rizika.
Poput onog škorpiona iz basne koji ubije žabu nasred rijeke, iako joj je čvrsto obećao da to neće učiniti. "Ja sam škorpion", pravdao joj se, "to mi je u prirodi".
Prije tri mjeseca Plenković je smjenjivao Antu Ramljaka i govorio o "pogreški koja je bacila malu sjenu" na proces oko Agrokora.
Jučer je taj isti Plenković smjenjivao Martinu Dalić i spomenuo "male sjene koje bacaju mrlju" na spašavanje Agrokora.
Uglavnom, HDZ nikako da se riješi tih "sjena" koje postojano prate svako njegovo stupanje na vlast.
Svaki novi predsjednik stranke odriče se koruptivnog i aferaškog nasljeđa svog prethodnika. I zatim daje svom nasljedniku materijala da ponovi to isto pri stupanju na vlast. I tako godinama, jedan za drugim, u ukletom krugu iz kojeg se ne vidi izlaz.
Isprika za isprikom
Sanader se ispričavao zbog svega što se događalo u Tuđmanovim godinama s pretvorbom i privatizacijom. Pa ga je Jadranka Kosor morala uhititi da bi se Karamarko odricao Sanaderova nasljeđa kad je preuzeo HDZ. A onda ga je Plenković morao rušiti zbog afere Konzultantica samo da bi sam sada upao u aferu Hotmail.
A ta afera ne tiče se samo "percepcije" javnosti koju su jučer spominjali premijer i njegova potpredsjednica, već zalazi puno dublje u blato iz kojeg se HDZ desetljećima ne može iskobeljati: u sukob interesa, pogodovanje, trgovanje utjecajem, dilanje službenim tajnama, izvlačenje novca, ignoriranje Ustava, gaženje zakona, zaobilaženje institucija, ruganje građanima.
I da priča bude još paradoksalnija, Plenkovića se spašava na vlasti velikim dijelom i zbog straha od onoga što bi se moglo dogoditi ukoliko ga se izbaci iz Banskih dvora i sruši sa čela HDZ-a. Doći će Živi zid, doći će klerikalna desnica, doći će crni vragovi...
Množe se sjene
Iako se pod Plenkovićem sve to ionako množi: množe se "sjene", množe se afere, množe se izvučeni milijuni iz Agrokora, eskalirao je govor mržnje, izdano je čak i službeno odobrenje za korištenje ustaškog pozdrava...
I u svojih godinu i pol Plenković je promijenio sedam ministara. Zoran Milanović, po tvrdnjama HDZ-a najgori premijer u povijesti, u svoje četiri godine promijenio ih je devet.
Po čemu je onda Plenković toliko dragocjen? Po čemu se toliko razlikuje od svojih prethodnika? Što ga to čini toliko boljim?
Svakako zna bolje brojati od Karamarka. I to čak na pet jezika. Predstavlja se moralnijim i uzvišenijim. I čak mu nije trebalo šest godina na vlasti da izazove najveću aferu još od Sanaderova doba.
To što Plenković govori o "sjenama", što tepa o "lahorima" ili o "šušuru", ne umanjuje činjenicu da je i njegov HDZ - poput svih prethodnih verzija - upao u aferašku kaljužu u kojoj se očito najlagodnije osjeća.
I koja mu koristi kao povod za novu ispriku, novo posipanje pepelom, novo delegiranje krivnje. I novi uspon na vlast.
