Nakon jučerašnje odluke Ustavnog suda o pobačaju može se postaviti pitanje kakva bi reakcija konzervativne desnice bila da je na vlasti još bio SDP. Nešto od toga vidjet ćemo u iduće dvije godine, taman do izbora
Što bi se dogodilo da je odluka Ustavnog suda o pobačaju donesena u mandatu ljevičarske vlade?
Koliko bi kilometara bila duga kolona prosvjednika u Zagrebu? Koliko decibela bi iznosila buka konzervativnih udruga i desnih stranaka? Koliko plinskih boca bi se posložilo po ulicama?
Jučer je, međutim, sve završilo na pokislim izjavama čelnika konzervativnih udruga, iz čijeg su stava mnogi zaključili kako su skrušeno podnijeli poraz. Nije čak ni supruga bivšeg premijera Oreškovića izašla na ulicu u žestoki prosvjed za život.
Otkud ta suzdržanost?
Ona ne izvire samo iz činjenice da je odluka Ustavnog suda bila prilično jasna i odbacila je mogućnost izričite zabrane pobačaja i raspisivanja referenduma o njegovoj zabrani. Niti iz činjenice da su se i HDZ i predsjednica države priklonili odluci ustavnih sudaca.
Mobilizacija birača
Suzdržanost izvire iz spoznaje da tema pobačaja, poput braka, spolnog odgoja i vjeronauka, u prvom redu i prije svega ima ulogu mobilizacije desnih birača.
A s obirom da je desna opcija sada na vlasti, s inkorporiranim predstavnicima konzervativne linije (Ladislav Ilčić) i vječito nadahnutim hrastovcima iz Mosta, nema pretjeranog smisla dizati tenzije u društvu.
Čak se i Arsen Bauk sinoć uhvatio kako na televiziji hvali HDZ kao demokršćansku stranku koja ne podržava zabranu pobačaja. No tako je bilo od samog početka.
HDZ nikada nije bio zagrijan za pobačaj, kao ni za druge svjetonazorske teme nove konzervativne desnice.
Dijelom zato što je izrastao na starim komunističkim kadrovima kombiniranima s ustaškom emigracijom, dijelom zato što se godinama formirao na ratnim i nacionalističkim temama, dijelom i zato što se društvo nije dovoljno brzo senzibiliziralo za svjetonazorske teme, one HDZ-u nikad nisu bile previše atraktivne.
Što ne znači da se njima nije znao okoristiti kad mu je to trebalo.
Zapaljen za pobjedu
HDZ nije bio pretjerano zagrijan ni za referendum o braku, kao obliku konzervativnog udara na LGBT populaciju, ali je itekako bio zapaljen za ideju udara na Vladu koja podržava gayeve.
Iz oportunizma, više nego iz svjetonazora, HDZ se priklonio inicijativi za ustavnu definiciju braka, unatoč činjenici da je njegov tadašnji šef njegovao prilično labav odnos prema samoj instituciji braka.
Slično bi se dogodilo i sada da je SDP još uvijek na vlasti.
Pobačaj bi postao tema broj jedan, možda čak u rangu ustaša i branitelja, kao oblik pritiska i pripreme za dolazak HDZ-a i desnice na vlast, bez obzira na to što se HDZ ne zalaže za zabranu.
Ali svako senzibiliziranje konzervativne javnosti vodi prema njezinoj mobilizaciji, a to onda dovodi do slijevanja glasova prema HDZ-u kao jedinoj relevatnoj političkoj opciji desnice.
Glavni protivnik konzervativaca, u slučaju gay brakova i spolnog odgoja, kao i u pitanju pobačaja i dalje je liberalna ljevica.
HDZ neće predvoditi taj rat, ali će spremno pokupiti plijen.
Predizborna tema
Zbog toga je znakovit rok koji je Ustavni sud dao Hrvatskom saboru da prilagodi zakonodavni okvir u vezi pobačaja. Dvije godine vode taman prema predizbornoj kampanji, koja će obuhvatiti i borbu Kolinde Grabar Kitarović, heroine hrvatske desnice, za novih pet godina na Pantovčaku.
Neće biti toliko bitno (ako je uopće bitno) što ona kaže o pobačaju. Važnije je što će o pobačaju govoriti druga strana. Grabar Kitarović i HDZ samo će računati na to da pokupe vrhnje.
Slična situacija bila je i s neradnom nedjeljom.
I to je pitanje Katolička crkva otvorila u mandatu SDP-a, u vrijeme premijera Ivice Račana, koristeći to kao oblik pritiska na ljevičarsku i liberalnu Vladu.
To se pitanje sada opet vadi, ali sigurno neće dosegnuti onu razinu ostrašćenosti kao onda kad se time rušila ljevica. (Pa je došla desnica na vlast, ali neradna nedjelja svejedno nije uvedena.)
Ipak, nova konzervativna desnica računa na dulji rok.
Nova uloga Crkve
HDZ je, unatoč stožerima i šatorima, polagano potrošio nacionalističke i ratne teme, pa se fokus sve češće prebacuje na svjetonazorska pitanja poput pobačaja, seksualnih manjina, obitelji, spolnog odgoja u školama i slično, gdje Crkva - nakon nacionalističke - preuzima novu političku ulogu.
Biračko tijelo postupno će se mobilizirati na "prolife" temama, molitelji pred bolnicama bit će sve brojniji, prigovori savjesti liječnika sve češći, a društvena klima u vezi pobačaja sve podijeljenija i nabrijanija.
Stasat će i nova generacija birača koje se već sada preparira u duhu nove konzervativne desnice po uzoru na Ameriku ili Poljsku.
Klica je posijana
Pobačaj se u Hrvatskoj neće zabraniti, već se može otežati i komplicirati, ali se može i pretvoriti u vrhunsku političku temu kakva do sada nikada nije bio.
Punih 26 godina bio je protokolarna, marginalna tema. Iduće dvije mogao bi postati tema broj jedan.
I zato, ono što se jučer protumačilo kao poraz novih konzervativaca, tek je privremeni uzmak manifestiran kroz naprasni prelazak Željke Markić u napad na srpsku zajednicu i Milorada Pupovca. No klica je svejedno posijana.
Vidjet ćemo do koje će mjere u naredne dvije godine problem narasti.
