Potresna svjedočanstva o nestalima u ratu te posvećenost obitelji traganju za istinom o sudbini najmilijih neobično su važna da bi se bolje razumjelo kako zlo i nasilje imaju zastrašujuću generativnu silu
Ne volim ovaj park. Svaki put kad kroz njega prođem, uhvati me jeza. Tu je završio moj sin. Ranjen, naslonjen na neko od ovih stabala. Nije bilo nikoga da mu pomogne. U njemu je odrastao i u njemu je nestao. Tako o svojem Damiru govori njegova majka Marija (63). Traži ga gotovo tri desetljeća: 'Bio je jako dobro, mirno i drago dijete. Rat nas je zatekao. Ni pomislila nisam da će mi doći i reći: ‘Mama, ja bih išao braniti Hrvatsku'.
Te riječi su me šokirale. Odgovorila sam mu da je premlad, da ne može biti vojnik jer pušku nikad nije ni vidio ni držao u rukama. Ali nije se dao. Govorio je da svi njegovi idu, pa ide i on”.
Ta žena danas moli Boga samo za dvije stvari: da njezin sin nije patio i da ga pronađe, da ga može pokopati i zapaliti mu svijeću na grobu.
Takva osobna, intimna i potresna svjedočanstva o ljudima nestalima u ratu te posvećenost obitelji traganju za istinom o sudbini njihovih najmilijih neobično su važna da bi se bolje razumjelo kako zlo i nasilje imaju zastrašujuću generativnu silu, onu o kojoj je na primjeru zločina iz Drugog svjetskog rata u BiH pisao mladi kanadski povjesničar Max Bergholz ili onu o kojoj je, pišući o godini 1941., koja se uvijek vraća, svjedočio pokojni Slavko Goldstein.
Takva je, eto, i priča o dječaku koji je želio biti heroj i koji je skončao bez groba, takve su i tisuće drugih priča o onima koje je zlo progutalo da im se ni groba ne zna. Zato ih treba i pričati i na njih podsjećati, kao na stvarne i pretužne sudbine.
One se, naravno, nimalo ne uklapaju u percepcije koje povijest hoće prikazati gotovo kao prirodne cikluse neprestanog nasilja i mržnje. To su, napokon, priče koje zahtijevaju samo jedan odgovor. Taj odgovor će njihovim obiteljima omogućiti da im na grobu zapale svijeću, da učine ono što će - kako vjeruju kršćani - tim umrlim dušama dati toplinu i mir. Jer poslije toga preostaje nam samo još jedno: činiti sve da se zlo ne ponovi.
02:09
