O ideji obveznog uvođenja vojnog roka raspravljat će se idućih mjeseci, kaže premijer Plenković. Ipak, o ponovnom pokretanju kurikularne reforme, zaustavljene prije dvije godine, još uvijek se ne raspravlja.
Tako to izgleda kad premijer nema ništa pametnije za reći u prilog najavljenom uvođenju obveznog vojnog roka.
Pa onda bubne ovo: "Idejom o vojnom roku želi se popularizirati Oružane snage i učiniti atraktivnim mladim ljudima i novim generacijama koje se ne sjećaju Domovinskog rata".
Znači, tko se ne sjeća jednog rata, pripremat će se za drugi.
A tko se ikako sjeća rata, ovog i bilo kojeg drugog, trebao bi moliti boga da se on ne ponovi, a ne pripremati se za neki novi.
Zar se doista sjećanje na Domovinski rat ne može održavati na neki drugi način? I ne pobuđuje li se sjećanje na taj rat svakodnevno, u svakoj prilici, i u šatoru i za govornicom, i u Saboru s "krvavima gaćama" i kod Bujanca s prozivanjem "petokolonaša", kao da taj isti rat nije završio prije dvadeset godina?
Sjetimo se, i jugoslavenska vlast je održavala uspomenu na Narodnooslobodilački rat šaljući ročnike na obvezno služenje vojnog roka pa vidimo dokle nas je to bilo dovelo.
Dakle, bio je ovo promašeni Plenkovićev argument za promašeni prijedlog za kojeg se još uvijek ne zna tko ga je iznio, kada, pred kojom javnošću, u koje argumente.
Časni uzmak
Iako, poznavajući premijera, može se reći da je pitanje vremena kad će, nakon što jednog dana ovaj prijedlog zapne u proceduri ili pogine pod lavinom kritika, iznijeti ideju o časnom uzmaku putem osnivanja nekog novog povjerenstva.
Za zaljubljivanje u oružane snage. Ili za suočavanje sa sumanutim prijedlozima.
Vlada je, dakle, bacila još jednu kost kako bi se javnost njome zabavljala idućih dana i zaboravila na važnije teme kojima se ova Vlada bavi. Poput suočavanja s prošlošću.
Ili makar s podržavljenjem Ine i privatizacijom HEP-a.
HDZ je prije deset godina ukinuo obvezni vojni rok, red je da ga HDZ i vrati. HDZ je prije sedam godina predao Inu Mađarima, red je da ju HDZ i vrati. HDZ je prije dvadeset i pet godina krenuo u reviziju prošlosti, red je da se on s time suoči.
Ipak, kad se već govori o promašenim idejama, za ovu ideju o uvođenju obveznog vojnog roka je barem jasno da nije mogla doći ni od koga nego upravo od predsjednice Republike. Ona je njome prvi puta zamahala u svojoj kampanji kad su svi mislili da će od toga odustati, kao što je odustala od preseljenja s Pantovčaka. Ali eto, nije.
Oružje, a ne knjige
"Ne postoji u svijetu takav model. Čudi me da gospoda na ovakav način guraju nešto. Čini mi se da žele udovoljiti predsjednici, a pritom traže najjeftinije rješenje", konstatirao je bivši ministar obrane Ante Kotromanović na N1.
"Ovo je jedna od ideja", pojasnio je premijer Plenković, "o kojoj će se raspravljati u idućim mjesecima".
Neće se raspravljati, recimo, o kurikularnoj reformi koja je zaustavljena, prekinuta i nikad nije nastavljena (što je možda i bolje s obzirom na to kakva bi mogla ispasti), već ćemo se baviti uvođenjem obveznog (a zapravo bezveznog) vojnog roka.
Neće se raspravljati ni o Ini i HEP-u, s obzirom da je to sada prepušteno na milost i nemilost famoznom savjetu Vlade.
Novac namijenjen vojnoj obuci neće ići u opremanje učionica i škola, za obrazovanje i prijevoz učenika, za zapošljavanje i modernizaciju, nego za jednomjesečno "populariziranje oružja" i evociranje uspomena na Domovinski rat među mladim muškarcima.
Vlada ne želi atraktivnijim učiniti znanost i obrazovanje, nego oružane snage.
Čišćenje toaleta
Sve to, uz najavu nabavke borbenih zrakoplova, otvara i puno ozbiljniju priču o ubrzanoj militarizaciji Hrvatske i pripremanju za neku vanjsku prijetnju o kojoj nismo previše upoznati.
Je li riječ o fiksaciji predsjednice Republike koja kao tajnica NATO saveza očito ima slabost za vojnike i naoružanje ili o nečemu ozbiljnijem u zemlji članici NATO-a za koji su nas uvjeravali da predstavlja "sigurnosni kišobran" i zahtijeva moderne, male, motivirane i nadasve dobro opremljene oružane snage?
Ili je stvar prozaičnija. Netko mora zaraditi na opremanju vojske, na javnim nabavama, natječajima i sličnim stvarima u kojima se HDZ odavno usavršio.
Ipak, ne treba ovdje mnogo filozofije.
Ako smo ikada željeli vidjeti neku slikovitu potvrdu o tome da od obveznog služenja vojnog roka nema neke velike koristi, ne moramo ići dalje od slavne snimke skoka Zorana Milanovića s vojnog vozila.
Čovjek je punu godinu dana služio vojni rok, pa je umalo slomio nogu pred kamerama.
Pritom se ne bi, po izrazu njegova lica kao ni po reakcijama javnosti, reklo da je oružane snage učinio previše atraktivnima. Bez obzira na atraktivan pad.
Tko zna, možda bi Plenković mogao pokušati popraviti grešku.
