Ako je istina da Milanović želi preko Antuna Vujića vratiti socijaldemokraciju u SDP, onda vrijedi upitati što će SDP-u predsjednik koji priznaje da nije socijaldemokrat?
U ovoj predizbornoj kampanji Zoran Milanović ratuje s bankarima, oprašta dugove najugroženijima, zamrzava franak, otkriva antifašizam, spominje Tita, hvali Tuđmana, pregovara sa šatorašima, brani navijače, hapsi Zdravka Mamića, jurca po zagorskim gradilištima...
I onda, kao da sve to nije dovoljno, navodno vraća socijaldemokraciju u SDP.
Što je zapravo u redu: on ju je uzeo, on je taj koji je treba vratiti.
Prije samo dva mjeseca, na sjednici Glavnog odbora SDP-a na kojoj se dogovarala izborna strategija, Zoran Milanović je poručio kako "SDP nije ljevica, nego stranka centra".
I ne samo to: ljevičare je nazvao divljacima, aludirajući na Grčku i antikapitalističke prosvjednike u Europi, dok je Angelu Merkel titulirao liberalnom socijaldemokratkinjom koja vodi katoličke muškarce.
Svima na znanje i ravnanje.
Povratak ideologa
A onda, na naslovnici današnjeg Večernjeg lista osvanula je najava da Zoran Milanović poziva Antuna Vujića, osnivača prve socijaldemokratske stranke i marginaliziranog ideologa SDP-ove ljevice koji je nedavno izašao sa svojom vizijom nove ljevice, da se priključi izradi nove programske strategije za sljedeće izbore.
Sam Vujić je potvrdio kako "postoji takva namjera", iako "još ništa nije konkretno dogovoreno". "To je sve malo preuranjeno", kaže on.
I pomalo nevjerojatno.
Mora da se i samom Alexu Braunu zavrti u glavi od svih spinova kojima nas Milanović tjednima zasipa: tim skakanjem od ljevice do desnice, od liberalizma do socijaldemokracije, od poduzetnika do radnika, od partizana do šatoraša, od Tita do Tuđmana...
Tko bi sve to više pohvatao.
Pokretaške ambicije
Takva rafalna politika više smrdi na tuđmanovske i sanaderovske pokretaške ambicije da se u širokim zahvatima pod stranačke skute ugura što više biračkih skupina, od krajnje ljevice do Tuđmanove desnice, nego na suvislu i uobličenu političku strategiju.
Što će mu onda u svemu tome Antun Vujić, ideolog socijaldemokracije, koji sam priznaje da su njegove ideje malo preradikalne?
Milanović nikad nije bio ljevičar, odvukao je SDP daleko od ljevice - ideološki i politički - marginalizirao je ili izbacio gotovo sve ljevičare u svojoj stranci (uključujući samog Vujića), objavio kako SDP nije stranka ljevice, već stranka centra, ratovao je sa sindikatima, udaljio se od novinara koje bi njegov prethodnik Ivica Račan nazvao "frustriranim ljevičarima"...
Da bi odjednom u predizbornoj kampanji otkrio ljevicu kao spasonosnu točku razlikovanja u odnosu na sve radikalnije Karamarkovo desničarenje.
Prisvojiti monopol
I ne samo to. Angažiranjem Vujića, odnosno samim koketiranjem s idejom jačanja ljevice u SDP-u, Milanović želi začepiti usta SDP-ovoj ljevičarskog oporbi, poput Mirele Holy i Ive Josipovića, koji grade svoju kampanju na preuzimanju lijevih birača. I usput, ne manje važno, želi preduhitriti i neutralizirati opoziciju u stranci, otimajući joj socijaldemokraciju kao glavno oružje u predstojećoj stranačkoj tarapani.
Zbog toga Milanoviću trebaju naslovi o tome da se socijaldemokracija i ljevica vraćaju u SDP, bez suvišnih lamentiranja o tome tko je tu socijaldemokraciju uopće odstranio iz stranke i kamo je ta ljevica otišla u proteklih osam godina.
No, čak i ako je sve to iskreno, ako će se socijaldemokracija preko Antuna Vujića doista vratiti u SDP, onda se treba zapitati što će SDP-u predsjednik koji priznaje da nije socijaldemokrat?
