Vlada je preuzela upravljanje Agrokorom, premijer je najavio podržavljenje INA-e, ministar policije prijeti hapšenjima, država ruši tržište i tržišne zakone, predsjednica države može nositi vojnu odoru...
Lijepo nam je Tomislav Karamarko lani govorio: "Vi ne vidite boljševizam oko nas, žal za komunizmom i boljševizmom".
I evo ga sad, njegov nasljednik na čelu stranke Andrej Plenković baš jučer je primio u središnjici HDZ-a delegaciju Komunističke partije Kine, i to upravo na dan kad je država preuzela upravljanje privatnom kompanijom Ivice Todorića.
Takozvanim SOUR-om Agrokor.
U samo tri dana Vlada je napisala, izglasala i primijenila zakon, postavila svog čovjeka na čelo Agrokora, Trgovački sud u rekordnom je roku odblokirao tvrtku i donio rješenje kojim se zabranjuje stečaj ili ovrha nad kompanijom kojom upravlja država.
Ali ne i nad njezinim dobavljačima.
Sve je, dakle, išlo k'o po špagi. Ne bi bolje ni u Kini.
Dugovi javni, vlasništvo privatno
Neki bi to već posprdno nazvali "javno-privatnim partnerstvom". Gdje su dugovi javni, a vlasništvo privatno. Karamarko bi, onako pronicljiv, u tome sigurno nanjušio natruhe komunizma.
Ali kamo sreće da je to jedina natruha.
Kapitalizam se, eto, na primjeru Agrokora pretvorio u državno-socijalistički bastard komunizma, gdje se aktima države suspendiraju zakoni i tržišno nadmetanje i država preuzima upravljanje privatnom kompanijom.
Kad se sjetimo da je prije samo godinu dana HDZ-ova vlada na čelu s Timom Oreškovićem na telefonskoj sjednici rasprodavala državne udjele u uspješnim kompanijama, sve u svrhu daljnje privatizacije i promocije, je li tako, kapitalizma. Onog liberalnog.
A sada, Plenkovićeva Vlada preuzima upravljanje privatnom kompanijom čiji vlasnik još živi u sumnjivo stečenom dvorcu, a još nam u ušima zvoni njegovo bombastično obećanje da će država preuzeti i vlasničke udjele u Ini.
Kinezi su vjerojatno tim povodom imali neke korisne savjete, ali HDZ i njegovi kerberi već su pokazali da znaju i bez njih.
HDZ i gužve na granici
Recimo, HDZ je na sjednici svog Predsjedništva jučer raspravljao o smanjivanju gužve na granicama. Iako je Vlada, a ne partijska ćelija, mjesto gdje bi se to trebalo rješavati. To je državno, a ne stranačko pitanje.
Nadalje, premijer Plenković svojim je stranačkim sljedbenicima zabranio da javno iznose svoje stavove o Agrokoru, ali i o lokalnim izborima. Njegov put ili - autoput.
Taj isti premijer nedavno je na press konferenciju priveo glavnog državnog odvjetnika, onog čiji sin radi o kriminalom prožetom Agrokoru, kako bi mu pred svima dao nalog za istragu o krađi dnevnica u Vladi. Ministar unutarnjih poslova upravo je jučer na sjednici Vlade zaprijetio uhićenjima u vezi krize u Agrokoru. A ministrov stranački šef, inače predsjednik Hrvatskog sabora, nabacio je odoru zabrinutog građanina kako bi podnio kaznenu prijavu protiv Ivice Todorića.
A policija već dan kasnije kročila u Toranj.
Poziva se narod da kupuje u trgovačkom lancu privatnika kojeg država spašava, ali ta ista država ne isplaćuje plaće u Borovu, tvrtki u vlasništvu države.
Kolindu za maršala
I ako sve to nije dovoljno, onda treba podsjetiti da je predsjednica države prošlog tjedna potpisala zakon kojim joj se omogućuje da nosi vojnu odoru, čime smo i službeno na čelu države dobili maršala.
I imamo šefa oporbe koji reklamira kiselo zelje.
I imamo narod koji se suzdržava od izlaska na ulice, jer to nikada i nije bila praksa u komunizmu. Umjesto toga, pušta se Partiju da donosi odluke kakve sama želi.
Naravno, u duhu bratstva i zajedništva.
Imali smo i proteklih godina korake prema komunizmu, ne samo njegovu istjerivanju.
Dogovorna ekonomija
Primjerice, premoć vladajuće partije i partijsku podobnost na svim razinama, imali smo i imamo policiju, pravosuđe i sudstvo u službi politike, kao i poreznike i revizore u službi podobnih, a neizostavni su i branitelji kao legitimni nasljednici Subnorovaca. A imali smo i dogovornu ekonomiju: Ivo Sanader svojedobno je nagovarao trgovce da ne podižu cijene, banke da ne podižu kamate na kredite, a zabranio je i rad nedjeljom.
Sada, pak, ponovno imamo dogovornu ekonomiju u kojoj država preuzima i deblokira privatnu kompaniju, osigurava je od stečaja, ali istodobno ne dozvoljava isti luksuz ostalim žrtvama tržišta i njegovih zakona.
A imamo i političke prijetnje hapšenjima, kontrolu sudova i državni intervencionizam.
HDZ bi htio ono što ima Kina, samo bez komunizma.
I kad sve to šutke promatramo, zajedno s ušutjelim ekonomskim liberalima u Vladi, s utišanim lovcima na komunjare u šatorima, stožerima, crkvama i desničarskim strankama, kad gledamo taj marš etatizma i socijalizma, pitamo se gdje je sada nestao Tomislav Karamarko.
Gdje je taj borac protiv boljševizma da sve nas, našu demokraciju, našu tržišnu ekonomiju, našu ustavom propisanu jednakost i ravnopravnost, našu ostavštinu tuđmanizma, sačuva od HDZ-a?
Komunizam je navodno, tako nam godinama govore, nepoželjan u našoj državi.
