Sve je to predstava. I suze, i uhićenja, i isprike, i isključenja

Ovo je doba predstava.

Milorad Pupovac izveo je predstavu s trotjednim durenjem na Andreja Plenkovića.

Andrej Plenković izveo je predstavu s organizatorima prosvjeda #spasime.

Kolinda Grabar Kitarović izvodi novu predizbornu predstavu s komemoracijom u Jasenovcu.

Gabrijela Žalac izvela je predstavu sa suzama i isprikama, a zatim i s "insinuacijama i dokazima".

Mnogi su i današnju policijsku akciju s uhićenjima u Uljaniku doživjeli kao predstavu. 

A predstava je bila, bez ikakve dvojbe, isključivanje pijane kume i  obiteljskog nasilnika iz HDZ-a.

"Ljudi za predstave"

"Neki ljudi jesu ljudi od predstave, ali ja nisam jedan od njih", branio se jučer Milorad Pupovac nakon dugo očekivanog sastanka s premijerom Andrejom Plenkovićem.

A što je nego predstava bilo njegova ljutnja i tiha svađa s Plenkovićem u jeku premijerove kampanje za izbore u ličko-senjskoj županiji?

Ili njegovo durenje na ustaše HDZ-a da bi potom uredno nastavio podržavati HDZ? Ili njegovo uporno i postojano bojkotiranje službene komemoracije u Jasenovcu, nakon čega se nastavlja višegodišnje partnerstvo s onima koje bojkotira?

Gledali smo svakakve Pupovčeve predstave, od tronutosti do otvorenog ogorčenja, gledali smo predstavu s Vučićem, predstavu s Plenkovićem... Ako on "nije za predstave", onda ne znamo tko bi mogao biti.

Odnosno, znamo. Mogao bi biti Plenković, sa svojom ulogom spasitelja u predstavi oko prosvjeda za žrtve obiteljskog zlostavljanja. Ili s ulogom pomiritelja i promotora zajedništva oko Jasenovca kojeg je upravo on svojim "dvostrukim konotacijama", legalizacijom ustaških pozdrava i insignija, toleriranjem ustaštva uspio kontaminirati. 

Ili s ulogom velikog arbitra, suca i porotnika u svakodnevnim aferama u HDZ-u. Ili s ulogom europejca u predstavi o (ne)normalizaciji Hrvatske. Svaki nastup, nova predstava. Svaka predstava, novo Plenkovićevo lice.

Pa i ono rabijatnog premijera u Saboru.

Kolindin kabaret

A tu je, naravno, i Kolinda Grabar Kitarović sa svojom predizbornom predstavom svaljivanja krivnje na otpuštenog savjetnika, odricanjem od ustaštva, ali ne i od ustaških glasova, s promicanjem uloge partnerice u zaštiti žena u pauzi pjevanja s obiteljskim zlostavljačima, kao i s najnovijom predstavom oko Jasenovca.

Na službenu komemoraciju ponovno ne ide, jer se želi baviti "životnim problemima". Pa onda pred novinarima održi predavanje o taktici nogometne reprezentacije protiv Azerbejdžana kao vrlo bitnom životnom pitanju. A u Jasenovac ponovno želi otići "u tišini", samo dok je izraelski predsjednik ne odvuče "za uho" pod Kameni cvijet i natjera da tamo vrlo glasno osudi ustaše. 

Sve je to jedna velika predstava.

I ministričine suze, i Bandićevi žetončići, i SDP-ovi pravednici koji žele bolji SDP pa glasaju za HDZ, i oni koji svakodnevno ruše Vladu i svakodnevno dižu ruku za nju...

Hapsi pa se hvali

A ovo cinizmom okovano društvo ne može ni uhićenja u Uljaniku shvatiti nikako drugačije nego kao predstavu. Tko se u ovoj zemlji pomogao sa spektakularnim uhićenjima?

Koliko je krupnih riba osuđeno na pravosudnim predstavama? 

Nekada se borba protiv korupcije odigravala na državne blagdane, pa se to prebacilo na predizborne kampanje, a Uljanik se lijepo uklapa u narativ o hapšenjima na dan raspisivanja europskih izbora. I kao protuotrov za radnički štrajk. 

Na trenutak bi nam se trebalo učiniti da doista živimo u pravnoj državi. A onda će se zastor spustiti, svjetla upaliti i mi ćemo se probuditi u notornoj stvarnosti.

To je stvarnost prožeta opsjenama i obmanama, licemjerjem i lažima, lažnim suzama i iznuđenim osmijesima. To je stvarnost u kojoj je pravo sve ono što je lažno, istinito je sve ono što je suprotno od službene verzije.

Oporba radi za vlast, neki u vlasti ponašaju se kao oporba, predsjednica pjeva po željama, spasiteljima se predstavljaju oni koji nas utapaju, zaštitnici su oni koji nas zlostavljaju.

Sve je to jedna velika predstava. Nažalost, ne baš jako dobra. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.