Prije tri godine Kolinda je vikala "Svi ste vi moji!". Osim "pojedinaca s ruba političkog spektra". Prije desetak dana izjavila je da "moj hrvatski narod" podržava poziv Vučiću. Osim njezinih sljedbenika s političke desnice
Kolinda Grabar Kitarović jučer je na rukavu nosila izvezeni natpis "Hrabrost" na glagoljici.
Pa ipak nije imala hrabrosti dozvoliti šatorašima da prosvjeduju protiv Aleksandra Vučića, pa se navodno, kako reče Josip Đakić, dogovorila s Josipom Klemmom da šatoraši naprosto prespavaju posjet predsjednika Srbije.
Niti je imala hrabrosti dozvoliti hrvatskim novinarima da postave Vučiću pitanje o isprici i govoru u Glini 1995. godine, kako su to sinoć izvijestili neki novinari koji su bili na izjavama u Uredu predsjednika.
No zato je imala hrabrosti ispričati se Vučiću zbog "neugodnosti koje je doživio prilikom dolaska", iako se on nije ispričao zbog svoje politike i svojih izjava, zbog Gline, Veselina Šljivančanina, Vojislava Šešelja i spomenika Milanu Tepiću.
I imala je hrabrosti prosvjednike, među kojima su bili i neki saborski zastupnici, na presici pred Vučićem prozvati marginalcima.
"Mi ne smijemo dopustiti", kazala je Kolinda, "da nam pojedinci s rubova političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja definiraju politiku".
Osim kad to Kolindi odgovara.
U šatoru i u VIP loži
Pa su joj tako pojedinci s rubova političkog spektra bili dobri kad im se uvlačila u šator u Savskoj. Ili kad je pojedincima s rubova bilo kakvog razmišljanja dolazila u emisiju kako bi ekskluzivno najavila svoj ulazak u predsjedničku kampanju i pozivala ih na inauguraciju i na prijem na Pantovčaku.
Za takvu izjavu stvarno je trebalo hrabrosti. Bilo je hrabro zamjeriti se onima koji su je stvorili, podigli, podržavali, trpjeli je, za nju glasali i bili spremni to opet učiniti. Kolinda je bila kraljica desnice. Do jučer iza podneva.
Što je Kitarović uopće postigla Vučićevim posjetom?
Svakako je obavila formalnost, po vlastitom nahođenju ili nečijoj sugestiji, sada je to svejedno.
Zamjerila desnici
Ali na ovom slučaju dodatno se udaljila od Andreja Plenkovića koji je iskoristio priliku da prigodničarski otvori pitanje ratne odštete, ali i od Gordana Jandrokovića koji je kontrirao predsjednici pohvalivši se da njemu ne smetaju prosvjedi. Zamjerila se Josipu Đakiću, neformalnom glasnogovorniku HDZ-ove desnice, koji je poručio da će još vidjeti hoće li podržati Kolindu na izborima za drugi mandat. Zamjerila se svojim sljedbenicima i vojsci birača koje je javno posramila i uvrijedila.
Prije tri godine je vikala "Svi ste vi moji!". Osim pojedinaca s ruba političkog spektra. Prije desetak dana ustvrdila je da "moj hrvatski narod" podržava poziv Vučiću. Osim, kako se vidjelo, njezinih trabanata.
Isprika umjesto isprike
Pored toga, Kolinda se ispričala Vučiću koji se nije ispričao Hrvatskoj. Opravdavala mu se zbog neugodnosti, iako se on nije ispričao zbog Gline, Šljivančanina i Milana Tepića. Uslikala se pred matičnim knjigama pokradenima iz Hrvatske koje je Vučić teatralno izložio na Pantovčaku, kao da se ratni plijen vraća na rate.
Jest, imala je hrabrosti pustiti Vučiću "Mi smo garda hrvatska" na postrojavanju na Pantovčaku, ali nije imala hrabrosti javno mu kontrirati zbog Jasenovca. Imala je hrabrosti govoriti o pravima nacionalnih manjina u obje države, ali joj nije palo na pamet da s Vučićem ode u Vrginmost, među hrvatske građane srpske nacionalnosti.
I možda je imala hrabrosti pozvati Vučića u pomirbeni posjet Hrvatskoj, ali je njezina tobožnja hrabrost dovela do još većih napetosti, do isforsiranog prijateljstva, šuplje agende, medijske blamaže, unutarnjih trvenja i promašenih tema.
Sada je jasno zašto je "hrabrost" bila napisana na glagoljici. Da je nitko ne bi mogao pročitati.
