Svi su osvojili bodove: I Šešelj, i Vučić, i Plenković, pa i oporba

I tako, Vojislav Šešelj je opet uspio.

Nije, doduše, uspio povući granicu Velike Srbije na potezu Virovitica-Karlovac-Karlobag, ali je uspio potjerati hrvatsku delegaciju iz Beograda i tako ponovno zatrovati odnose dviju zemalja.

Osuđeni ratni zločinac, provokator i zastupnik u Skupštini Srbije verbalno je jučer napao i psovao Gordana Jandrokovića, rekao mu da je zgazio hrvatsku zastavu (ali to nije snimio, što je opet neobično za takvog samopromotora), na što se predsjednik Hrvatskog sabora s delegacijom pokupio u Zagreb.

I na te Šešeljeve psovke i samohvalu digao se čitav državni vrh plus opozicija.

Šešelj je tako još jednom postao prepreka razvoju dobrih odnosa Hrvatske i Srbije.

Vučić glumio heroja

I nije bio Šešelj jedini koji je jučer pokupio bodove iz tog incidenta. Aleksandar Vučić iskoristio je priliku pohvaliti se jučer kako je "posao srbijanskih vlasti da osude taj incident, po čemu se razlikuju od Hrvata koji to nisu učinili u Zagrebu".

"Nekoliko srpskih zastava spaljeno je prije mog posjeta u Zagrebu", kazao je Vučić. "Nazivali su me i četnikom, vrijeđali me, ali ja nisam zato otišao iz Zagreba. Žao mi je zbog njihove odluke da prekinu posjet Beogradu".

I tako, Vučić je ispao junak, a Jandroković je ispao... Hm, također heroj.

Jer, predsjednik Sabora herojski se jučer vratio iz Beograda i otišao ravno u parlament gdje je poručio da je "dostojanstvo države na prvom mjestu". Iako je priznao da "nisu znali što se točno dogodilo, ali su čuli osuđenog zločinca kako im vrlo ružno dobacuje i onda su čuli da je skinuo i potrgao hrvatsku zastavu".

Nisu ništa vidjeli. Nitko nije ništa vidio. Vjerovali su Šešelju na riječ.

Šešelj potjerao Hrvate

A i taj isti Šešelj pokupio je političke bodove: vlastoručno je izbacio hrvatsku delegaciju iz Beograda. Ili "vlastoriječno", ako je to uopće riječ.

A kad smo već kod toga tko je pokupio bodove iz ovog incidenta, onda je to sigurno HDZ.

Šešeljevo divljanje i provociranje došlo je taman u trenutku kad je Plenkovićeva stranka, skupa s Jandrokovićem, počela gubiti podršku na desnici zbog Istanbulske konvencije. Sada je ovaj borbeni prkos opet nabildao domoljubne mišiće Plenkoviću i njegovoj ekipi, a sličnu priliku nisu propustili iskoristiti ni ostali političari.

Svi su, dakle, dobili bodove iz ovog incidenta. Osim Hrvatske i Srbije.

Prosvjed protiv Vučića

Kad se već analizira reakcija hrvatske vlasti, valja podsjetiti da su i neki saborski zastupnici prije nekoliko mjeseci marširali u koloni s nekoliko stotina prosvjednika (Kolindinih "marginalaca") prema Markovu trgu gdje je Plenković primao Vučića. Prije toga se sat vremena protestiralo protiv "četnika" Vučića.

Sam Vučić, kao vješti manipulator, iskoristio je te demonstracije, ali i bezvezne grafite po Zagrebu, kako bi u svakom izlasku pred kamere sebe proglasio žrtvom, ali i državnikom koji se žrtvuje za dobrobit odnosa dviju zemalja. 

Gordan Jandroković i ostali saborski zastupnici odabrali su drugu taktiku. Jedan Šešelj, jedna njegova rečenica, bili su im dovoljni za povratak u Zagreb.

I time su omogućili da se jedan ridikul i provokator, inače poznati gost desničarske tv emisije, ispriječi u povijesnom posjetu parlamentarne delegacije Beogradu. Nisu li odnosi Hrvatske i Srbije važniji od Šešelja?

Hrvatska i Srbija kao Šešeljevi taoci

Joško Klisović, potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku, bio je jučer jedan od rijetkih političara koji su poručili kako se "ne smije dozvoliti osuđenom ratnom zločincu Šešelju da diktira hrvatsko-srpske odnose, niti da ti odnosi budu talac njegovih provokatorskih igrokaza".

Plenković danas traži da Srbija "oštro osudi ponašanje zločinca Šešelja". I ona je to učinila, koliko god se sada vagala svaka riječ i vagala  njihova oštrina.

Ono što je ipak poanta: odnosi Hrvatske i Srbije nisu baš na dobrim temeljima ako ovise o raspoloženju Vojislava Šešelja. U Beograd se išlo učvrstiti međudržavne odnose, a ne iskoristiti prvi incident da se prekine posjet.

Vojislav Šešelj bi bio najveći gubitnik da je delegacija ipak ostala u Beogradu i nastavila razgovore unatoč provokaciji tog ridikula, i da su ti razgovori pokazali - i dokazali - da je osuđeni ratni zločinac ponovno izgubio rat.

Šešelj nije Srbija, niti bi Hrvatska trebala forsirati takav dojam. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.