Svi vide da zemlja trune zbog nesposobnosti političke klase...

U Hrvatskoj je na djelu ustrajan paradoks. Oko dvije trećine građana redovito u anketama kazuje kako zemlja ide u krivom smjeru, trećina je zadovoljna, a na izborima dobivamo obrnut rezultat. Dvije trećine glasuju za održavanje postojećeg stanja a jedna trećina za promjene.

U čemu je tajna? Čini se da je - ako su ankete točne - objašnjenje jednostavno. U anketama sudjeluju svi, a na izbore izlaze samo zainteresirani građani. Po prirodi stvari snažnije zainteresirani za očuvanje statusa quo su oni koji od njega izvlače korist; promjenu žele gubitnici.

HDZ je dosad neusporedivo agilnije provodio svoju agendu od slabokrvnih SDP-ovaca. Oni su u minulih 28 godina popunjavali svaku instituciju svojim ljudima - općine, gradove, katastre, medije, sudove, vijeća, sve što su stigli. Zato danas imaju vojsku vjernih klijenata s kojima nikad ne mogu pasti ispod 25 posto. SDP-ovci su također zapošljavali i namještali, ali neusporedivo aljkavije.

Osim toga, njihovo je biračko tijelo zahtjevnije.

Prosječan HDZ-ovac glasovat će za svoju stranku bez obzira na to tko je vodi; prosječan SDP-ovac bit će mnogo izbirljiviji, on nikad ne daje gratis popunjen listić. HDZ je zato dosad gubio izbore samo kad je zaista prešao sve granice, a SDP imao uvjerljivog lidera...

Ovog puta, čini se, udio građana zgađenih politikom, lišenih opcije, raste snažnije no ikad. Svi vide da jedna načelno perspektivna zemlja trune zbog nesposobnosti, sebičnosti, iskvarenosti i korumpiranosti cijele političke klase.

Istaknu li alternativci vjerodostojne kandidate, svi bi sljedeći izbori - izuzev, možda, onih za EU parlament - mogli donijeti iznenađenja.

Znaju oni dobro zašto ne idu u prijevremene izbore.