Tko laže, neka i krade, ali neka i nama malo dade, bio bi red

Očekivano bi bilo da svako društvo napreduje u demokratskim standardima, ali to se, nažalost, ne događa u Hrvatskoj. Dok je govorenje neistine pred javnosti, a kamoli pred sudom, trebalo biti bespogovorni razlog za ostavku, kod nas je ono simpatično velikom dijelu birača i preko njega se olako prelazi.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić svjedočio je na sudu u aferi Nadstrešnice, u kojoj su njegovi bliski suradnici optuženi za štetu Gradu veću od šest milijuna kuna i namještanje poslova odabranim tvrtkama. Taj iskaz suprotan je svemu onome što nazivamo politička odgovornost ili politička kultura.

Ali Bandiću ne šteti. Kad su mu predočili zapisnik sastanka na kojem i on raspravlja o tome tko će dobiti posao prije nego što je raspisan natječaj, on je ustvrdio da možda on i nije bio na tom sastanku, da ga je netko drugi zapisao i da su to “impresije”. Lažni iskaz je inače i kazneno djelo, ali nitko za njega nije odgovarao. I Bandić će i dalje u javnim istupima govoriti kako je on pravo rješenje za Hrvatsku, osnivati podružnice stranke i delati po svom. I mnogi će mu vjerovati.

Skoro u isto vrijeme politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević je izjavio: “Ako je bilo koji član HDZ-a povezan i sa kakvom aferom, nije mu mjesto u stranci”. I to pored živog i zdravog Božidara Kalmete, kojem se sudi za izvlačenje milijuna iz Hrvatskih autocesta, a koji je pomoćnik glavnom tajniku HDZ-a! Ili je i Kuščeviću dovoljno što se Kalmeta brani isto kao i Bandić, da on nije baš ništa znao, da ne kontrolira papire, a to što je sve u medijima ne mora ništa značiti. Ni HDZ-u zbog toga nije pao rejting.

Naši junaci i dalje će sjediti u prvom redu u crkvi ne obazirući se na osmu Božju zapovijed. Laž više nije sramota, ona je postala štos, znak političke snalažljivosti i alat za prikupljanje birača. A u skladu s tim trebalo bi prilagoditi i uzrečicu: Tko laže, nek’ i krade, ali nek’ i nama dade.