Ako Karamarka ugrožava Željka Markić i ako se mora odreći stožeraša, postavlja se pitanje ima li on kao šef HDZ-a neki plan B? Neki drugi put prema vlasti?
Tomislav Karamarko danas je otkazao konferenciju za novinare na kojoj se kao potencijalni budući premijer trebao napiti krvi neuspješnoj Vladi.
U nedjelju navečer nije se pojavio pred kamerama kako bi kao čelnik desne oporbe, a u prisilnom odsustvu Željke Markić s medijske scene, proslavio pobjedu konzervativaca na referendumu o braku.
Nitko ga nije vidio kako stavlja potpis na peticiju za referendum o dvojezičnosti i manjinama, iako je njegova stranka promijenila vukovarski statut o dvojezičnosti, a on se nacrtao u onoj "vukovarskoj" koloni za dan sjećanja.
Jednako tako, ovoga vikenda Karamarko je poručio da će izaći na referendum o braku i zaokružiti "da" umjesto "za", a prognozirao je i kako vukovarski stožer neće uspjeti prikupiti dovoljan broj potpisa za referendum o manjinama, premda je iz stožera poručeno da su oni ipak u tome uspjeli.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Panika u HDZ-u
Današnji broj tjednika Express donio je i priču o panici u redovima HDZ-u prouzročenoj trijumfom Željke Markić, dok se posebno naglašava nezadovoljstvo nekih hadezeovaca ponašanjem svog stranačkog predsjednika, koji se navodno izolira od ostalih kolega i s par istomišljenika kreira neku svoju politiku.
Ne postavlja, dakle, samo javnost pitanje što Karamarko zapravo hoće, što misli i kamo smjera, već su to počeli pitati i njegovi stranački kolege.
I umjesto da krene u očekivanu ofenzivu na valu klerikalno-nacionalističkog uzleta, Karamarko se odjednom našao u defenzivi.
Plasiraju se priče da će mu Željka Markić omesti planove za dolazak na vlast, mnogi ga savjetuju da se distancira od vukovarskog antimanjinskog referenduma, kao što ga sve više upozoravaju da prestane koketirati s radikalnom desnicom.
Samo, koji je onda plan B?
Ima li Karamarko uopće plan B? Može li politički iskemijati bilo što osim Franje Tuđmana i vraćanja desničarskim korijenima?
Je li to bio razlog zbog čega je u posljednji čas, a bez ikakvog objašnjenja, otkazao cipelarenje Vlade na najavljenoj press konferenciji?
Udar na Karamarka
Uoči referenduma o braku iz premijerskog ureda puštena je teza kako će on predstavljati udar na Karamarka. Jer, vrlo izvjestan trijumf inicijative "U ime obitelji" trebao je ojačati nove snage na desnici i tako pomrsiti planove HDZ-u. Plan je, čini se, uspio, uz sve anticivilizacijske konzekvence za Ustav, manjinu, demokraciju, hrvatsko društvo.
Kao protuudar, u ponedjeljak je odmah puštena priča da će Željka Markić završiti na HDZ-ovoj listi za izbore za Europski parlament, kao iskušanom deponiju kadrova. Ona bi, poput Ruže Tomašić, trebala mobilizirati krajnju desnicu, a zatim iščeznuti u europskim bespućima.
Cilj bi bio iskoristiti, pa eutanazirati.
Taj scenarij otkrio je nesigurnost samog Karamarka, ali i ljudi oko njega. Naime, ako se HDZ kao stranka stožerne desnice (s naglaskom na "stožer") koja je već u nekoliko navrata progutala ili eliminirala manje desničarske stranke sada pribojava jedne Željke Markić, onda očito ima većih problema nego što to želi priznati.
Tko se boji Željke još?
Markić bi već sutra mogla netragom nestati, kao što je niotkuda uzletjela na jednom svjetonazorskom antivladinom valu. No, Karamarko je svejedno vidi kao prijetnju.
Jer on hoće ono što ona ima - novac, podršku Crkve, mobilizacijsku moć, demagoške parole - a boji se da mu ona ne oduzme ono što očajnički želi zadržati - birače, primat na desnici, imidž stožerne konzervativne stranke.
S druge strane, Karamarko bi se mogao opeći i u igri s antimanjinskim referendumom.
Zato se nije svečano uslikao kako stavlja potpis na peticiju, već je samo objavljeno da je obavio tu formalnost, a poručivao je i kako stožer vjerojatno neće skupiti dovoljan broj potpisa, iako je danas objavljeno da ih je skupio 650 tisuća.
Ni tu Karamarko ne zna što bi točno učinio: podržao stožer, ali ne i ukidanje prava manjina, uklanjanje dvojezičnosti u Vukovaru, ali ne i u ostalim gradovima i općinama, udario bi na Srbe, ali ne i na Talijane, Mađare, Slovake i ostale manjine...
A nestrpljiva javnost u zadnji trenutak ostala je uskraćena za njegovu ocjenu dvije godine mandata Vlade.
Što je možda dobra vijest za premijera Milanovića, ali još više za samog Karamarka. Kako je krenulo, ispalo bi da nije siguran što bi na toj presici zapravo trebao reći.
