"Uvijek je netko nekome brat", izjavio je jučer Oleg Butković, pravdajući imenovanje starijeg brata Gorana Marića u upravu državne tvrtke. Da bi taj isti brat pod pritiskom dao otkaz, ali Goran nije odstupio iz Vlade
Doduše, netko je nekome i muž u Ini. Netko je nekome kum u Vodovodu. Netko je nekome pajdo u Paneuropskoj uniji. Netko je nekome žena u konzultantskom biznisu. Ili žena u kompaniji koju bi država trebala spasiti od propasti.
A nekada, ali samo izvanredno, i to samo kad se preziva Nevistić, netko je nekome šestero članova rodbine razmještene po zagrebačkoj gradskoj upravi.
Ali eto, dogodi se u ovoj maloj državi da, kao što jučer reče ministar Oleg Butković opravdavajući postavljanje brata ministra Gorana Marića u upravu tvrtke Tehnički servisi željezničkih vozila, da je "uvijek netko nekome brat".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Pa i Zoranu Milanoviću, na čijem su bratu i njegovim navodno sumnjivim poslovima hadezeovci temeljili kampanju za povratak na vlast.
Sada je, eto, Marićev brat postavljen u upravu državne tvrtke taman kad je Goran imenovan ministrom. Što ćete, potrefilo se.
Odrekao se brata i fotelje
Doduše, ministar Marić se nakon medijskog otkrića odrekao brata, onda se ministrov brat odrekao mjesta u upravi poduzeća, ali mlađi Marić se još nije odrekao ministarske fotelje. Tko zna što bi bilo da bratovo imenovanje nije izašlo u javnost?
Ništa, brat bi vjerojatno ostao na svom novom radnom mjestu.
Problem je, kao i obično, nastao kad je mačka, odnosno brat, ispao iz torbe.
Pa ipak, fascinantnije od cijelog slučaja bilo je Butkovićevo lakonsko opravdanje tog imenovanja koje je ispalo sporno čim je Svetimir Marić pod pritiskom savjesti odstupio iz uprave državne tvrtke.
Na taj je način Butković je otvorio vrata svima ostalima da se obrane od neugodnih pitanja oko rodbinskog sukoba interesa.
Recimo, Nikola Grmoja, taj neumorni čuvar morala hrvatske politike, nedavno je pod punim autoritetom tvrdio kako "kumstvo s Božom Petrovom nema veze" s postavljanjem Marija Bukmira za zamjenika direktora Hrvatskih voda. Jer, eto, uvijek je netko nekome kum.
A kumstvo se, kako znamo, ne odbija.
Gdje bismo onda došli kad bismo se obazirali na rodbinske ili kumske veze?
Uspješna žena
Pa mogli bismo doći do supruge Tomislava Karamarka zbog koje je srušena Vlada, a njezin suprug potjeran sa čela HDZ-a.
Branio se siroti Karamarko da on nema nikakve veze sa svojom gospođom, angažiranom poslovnom ženom, koja slučajno za klijenta ima konzultanta MOL-a s kojim je država na čijem se čelu našao Karamarko ima arbitražni spor.
Zar ne vrijedi ona da iza svakog uspješnog muškarca stoji još uspješnija žena?
Iako ima slučajeva kad se iza uspješne političarke nađe uspješan suprug.
Zar je Martina Dalić mogla 2010. godine kad je ušla u Vladu Jadranke Kosor zaustaviti istodobno imenovanje svog supruga u Upravu Ine? Naravno da nije.
U ovoj državi uvijek je netko nekome bračni drug.
Zaboravio na ženu
Branko Grčić je to, doduše, jučer zaboravio kad su ga pitali ima li njegovo zalaganje za opstanak Agrokora ikakve veze s suprugom koja je zaposlena u tom koncernu. "Moram priznati da ste me iznenadili s tim pitanjem", kazao je zbunjeni Grčić, smetnuvši s uma da spašavanjem tvrtke spašava i radno mjesto svoje žene.
Ali zato Zoran Nevistić nije zaboravio petero članova svoje rodbine.
Svi oni su, na čelu s pročelnikom Službe za mjesnu samoupravu, dobili poslove u zagrebačkoj upravi na raznim mjestima. I to po redu i senioritetu: od ćaće nadalje.
Jer, u ovoj državi uvijek je netko nekome muž, žena, sin, snaha, šogorica, drugi sin...
Misli na pajdaša
A nekad je netko nekome prijatelj iz Hrvatske paneuropske unije, kao što je Pavo Barišić prijatelj Andreja Plenkovića, što naravno nema nikakve veze sa činjenicom da premijer tako grozničavo štiti svog ministra, proglašavajući njegov plagijat pogreškom i žrtvujući znanstvenika Đikića za ministra Barišića.
Dokle bismo došli kad bismo počeli prebrojavati tko je kome što u ovoj državi?
Naravno, u prvom redu do HDZ-a, pa onda do Mosta, neizostavno Bandića... A onda bi na red došli svi ostali kojima bi onda baš taj HDZ i takav Most nabijali na nos činjenicu da pogoduju svojoj braći, sestrama, muževima i ženama.
Oleg Butković zna da mjerila nisu ista i nije se ustručavao to jučer naglasiti. A to što ga je Marićev brat iznevjerio dajući otkaz na tek ponuđeno mjesto ide samo njemu na dušu. Tko mu je kriv što se nije odrekao brata ministra?
Prava je šteta što svima njima, tako sposobnima i probitačnima, stane na put ta nesretna politika koja im najprije otvori vrata prema karijerama foteljama, da bi ih onda grubo zatvorila.
Čekamo ministra Butkovića da to i službeno proglasi prokletstvom.
