Vesna Pusić uvodi povjerenike koji će biti 24 sata na raspolaganju ulagačima. Ako treba, i ministri će ishoditi dokumente. Sustav će služiti samo običnim smrtnicima.
Winston Churchill je svojedobno zaključio: "Kad ne želiš riješiti problem, osnuj komisiju".
Milanovićeva Vlada je ovih dana zaključila: "Kad ne možeš promijeniti sustav, izmisli povjerenika".
On će zaobići sustav. I to će učiniti samo za one koji su nam naročito važni.
Joško Klisović, zamjenik ministrice vanjskih poslova, objasnio je da se pokazala potreba za uvođenjem takve funkcije jer će dužnost te osobe biti uspostava direktnog kontakta s potencijalnim investitorima. "Ta osoba", kaže Klisović, "stalno će im biti na raspolaganju. I to ne jedna, nego više osoba, po jedna za svakog investitora, od nula do 24 sata".
Zovi ministra!
I to nije sve, ako je potrebno direktno će se zvati ministre kako bi se uklonila neka proceduralna barijera koja smeta investitoru. To se već jednom provelo u praksi, kad je jednom našem ulagaču preko reda dostavljena potvrda o nekažnjavanju pravne osobe.
Dakle, shvatili smo da sustav ne funkcionira, stoga smo ga odlučili zaobilaziti.
U izradi je čak i akcijski plan, što je - sjetimo se - bio omiljeni model Ive Sanadera kad god je htio malo ubrzati stvari, bez posezanja za reformama ili za poštivanjem zakona. Odnosno, za akcijskim planovima posezalo se kad god se htio ostaviti dojam da je Vlada spremna uhvatiti se u koštac s brutalnom stvarnošću.
Bila je to demonstracija odlučnosti i dobre volje.
Ministrica Vesna Pusić nije sama došla na tu ideju, već joj je sinulo na ručku s nekim investitorima. Oni su, po starom običaju, grintali zbog orvelijanske birokracije, pa se došlo do zaključka kako će biti puno bolje naći osobu koja će krčiti put kroz tu džunglu.
Nešto poput domorodaca koji vode bijele tragače do astečkog zlata sakrivenog negdje duboko u neprohodnoj džungli. Njima je trebala mačeta, dok našim povjerenicima treba samo mobitel pojedinog ministra.
Krči birokraciju!
To što našoj Vladi nasušno treba mačeta za krčenje hrvatske birokracije kako bi se njome nesmetano mogli kretati i obični smrtnici, nije se u ovom trenutku nametnulo kao prioritet. Tko zna, možda bi se to proglasilo devastacijom autohtone birokratske flore i faune. Ono, bijeli šišmiši i uredski štakori.
Naravno, nije isključeno da bi ovaj model mogao dati rezultate. Pa da, kako kaže Pusić, ne moramo više dizati poreze, već da privlačimo investitore. Koji će svojim poslovima napuniti državni proračun iz kojeg bi se onda i dalje nesmetano zalijevala ta birokratska džungla.
Ali to svejedno neće previše značiti. Jer, akcijski planovi su poslužili kao alibi da se ne poštuju postojeći zakoni ili barem ne napišu neki novi, a sada bi povjerenici mogli poslužiti kao isprika za odugovlačenje s reformom sustava.
Hrvatska, to je bar jasno, nema previše vremena, ali posezanje za ovakvim rješenjima otvara put novim problemima, nepravdama, nedorečenostima, pogodovanjima...
Što ako, primjerice, neka pravna osoba ne može dobiti potvrdu o nekažnjavanju? Hoće li ministar narediti da se poništi sudski spis? Što ako neki strani investitor zasmeta domaćem tajkunu? Hoće li mu se dodatno zakrčiti put prema dozvolama?
I ako ti famozni povjerenici uhvate korijen, u kojem trenutku ćemo shvatiti da nam više nisu potrebni, odnosno kad ćemo shvatiti da je sustav konačno profunkcionirao?
I kad smo već kod toga, što će se dogoditi kad se investitori budu navikli na prečice, na povjerenike i ministarske intervencije, hoće li pristati raditi bez njih?
Ni vremena ni volje
Ova Vlada imala je dvije godine da pokrene reformu sustava. ili da barem vrati povjerenje građana, domaćih i stranih, u taj sustav. Nažalost, uvođenjem ovih povjerenika pokazala je da za takav pothvat nema vremena, volje, snage ni želje.
Stoga ne bi bilo nerealno očekivati da se ovakav princip proširi na neke druge resore, pa da dobijemo povjerenike za upise u škole, za oprost poreza (pardon, za to već imamo ljude u Vladi), za strategije koje se ne ostvaruju, za obećanja koja se ne ispunjavaju, za softvere koji ne funkcioniraju.
A tko zna, možda uskoro dobijemo i povjerenika za istinu, tako da se premijer ne mora nepotrebno izlagati.
