Don Mili Plenković objavio je pa uklonio svoju Facebook objavu u kojoj se radovao smrti Slavka Goldsteina, "mrzitelja Hrvatske". Kaptol je to odšutio, kao i premijer koji se hvalio da takvi ponašanje neće tolerirati.
Hvarski svećenik don Mili Plenković ipak je obrisao svoj Facebook profil i svoju šokantnu objavu u kojoj se obradovao smrti Slavka Goldsteina i izrazio zadovoljstvo što je "jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovoga svijeta".
Ne znači da se on pokajao zbog te objave. Dapače, čak ju je u izjavi za 24 sata i branio: "Ne vidim ništa loše u svojoj objavi, po meni je Goldstein činio zlo i to sistematski". Uz znakovit dodatak: "A što je vama tu neobično?".
Objava je na koncu nestala, ali u tišini, poskrivećki, bez isprike, bez osude i bez sankcija.
I premda je posve jasno da don Plenković svoju objavu nije obrisao zbog grižnje savjesti, nego zbog pritiska nadređenih, vrh Katoličke crkve svejedno nije ni pisnuo o tom skandaloznom, mrziteljskom, nehumanom, par exellance nekršćanskom, pa čak i antisemitskom ispadu.
Ustaše i gejevi
Kao što nije pisnuo ni o brojnim drugim ispadima katoličkog klera posljednjih godina: od ugošćavanja osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića po crkvama, preko javnog slavljenja ustaštva i veličanja Ante Pavelića, do hajke na državne neprijatelje i uvreda na račun seksualnih manjina i gay populacije.
Jasno, neki od kompromitiranih svećenika su umirovljeni, uklonjeni, kažnjeni, ali bez ijedne javne osude.
Za instituciju koja je tako sklona propovijedima, javnim pozivima na moral, dijeljenju lekcija i slanju poruka o tome kako bi se građani trebali ponašati, upadljiva je šutnja Crkve o nedjelima vlastitih članova. Iako bi upravo na njima trebala educirati vjernike, popravljati svoj ugled u društvu, slati poruke ostalom svećenstvu i javno se distancirati od iznimaka koje ovakvom ignorancijom Kaptola sve više prerastaju u pravilo.
Šutnjom potpiruje vatru
Katolička crkva, dapače, šuti i o sličnim verbalnim istupima političara, naročito HDZ-a. Šuti o Petru Škoriću koji diže hajku na "one koji mrze sve što je hrvatsko", šuti o Hrvoju Marušiću koji prijeti strijeljanjima, šuti o Zdravku Mamiću i njegovu bljuvanju mržnje, kao što šuti o zločinima, govoru mržnje...
A svojom šutnjom zapravo samo potpiruje vatru.
Biskupi i svećenici vole glumiti političare i slati s oltara političke poruke. Možda bi stoga bilo korisno da ponekad pošalju kršćansku poruku protiv kompromitiranih političara, a naročito protiv vlastitih svećenika.
Plenković ipak tolerira
Istovremeno, imamo drugu stranu priče. Premijer Andrej Plenković prošloga je tjedna na sjednici Vlade osudio paljenje novina u organizaciji marginalnih pravaša koji "šire razdor u društvu" i poručio da "takvu vrstu ponašanja neće tolerirati".
Pa svejedno tolerira slične inflamatorne istupe puno utjecajnih političara, pa i svećenika: od članova svoje stranke, do biskupa i drugih pripadnika vrha Katoličke crkve.
Dražena Keleminca neće tolerirati, ali tolerira Marušića, Škorića, Vladu Košića, Marka Perkovića Thompsona, kao što je uredno odšutio zadnji ispad njegova prezimenjaka don Plenkovića. Premijer se hvali da "može što hoće". Znači li ovo izbjegavanje javnih osuda da ih ne može ili ne želi izustiti?
Nije stvar u sankcijama
Jer, nije ovdje stvar (samo) u sankcijama. Nije bitno hoće li don Plenković obrisati svoj Facebook profil, hoće li župnik zbog antigay blogova biti sudski kažnjen i crkveno degradiran, hoće li biskup Košić dobiti tihu packu Kaptola, a Petar Škorić i Hrvoje Marušić dobiti po prstima u Središnjici HDZ-a.
Ovdje, dakle na javnoj sceni i u politici, riječ je o poruci: Katolička crkva mora javno osuditi ispade don Plenkovića, biskupa Košića i drugih pripadnika klera kako bi dokazala da ne dijeli njihove stavove, kao što bi trebala javno osuditi nekršćanske ispade političara HDZ-a i drugih stranaka.
Isto bi morao učiniti i premijer Plenković: ne samo prema Kelemincu, nego i prema svećenstvu koje sve češće, sve jasnije i sve brutalnije raspiruje mržnju, diže hajku i širi netrpeljivost.
Šutnja nije zlato
Da se razumijemo, to vrijedi i za predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, kao i za sve pripadnike političkog establišmenta. Ne samo kako bi zaštitili pokojnog Slavka Goldsteina, već kako bi zaštitili sve građane, educirali javnost i poslali poruku da takvi ispadi nisu prihvatljivi u društvu, u javnosti, za oltarom ili za političkom govornicom.
Šutnja, u mnogo slučajeva, znači odobravanje.
Sramotno šturi brzojav sućuti premijera Plenkovića povodom Goldsteinove smrti opasno je na tragu don Plenkovićeve objave, a izostanak predstavnika državne vlasti (minus državni tajnik iz ministarstva) na Goldsteinovu pogrebu sektaško je ponašanje na tragu onog razdora za koje je premijer rekao da ga "neće tolerirati".
I zato, nestanak Facebook profila hvarskog svećenika i teatralno izigravanje strogoće premijera na sjednici Vlade neće zaustaviti ovu poplavu radikalizma. Dapače, mogu ih samo pojačati.
Mržnja je u porastu, ma koliko oni šutjeli o tome.
