Nakon što su sindikati profesora i nastavnika pjevali Škorine bećarce ispod prozora Banskih dvora, čelnik srednjoškolskog sindikata pozvao je Škoru da se očituje o plaćama u prosvjeti. Kao da je njegov stav bitan...
Kad su sindikati ovoga proljeća skupili 770 tisuća potpisa protiv mirovinske reforme, Andrej Plenković i HDZ optužili su ih da su se politički angažirali na europskim izborima.
Sada, međutim, Plenković šutke promatra kako srednjoškolski sindikati politiziraju štrajk koketiranjem s predsjedničkim kandidatima, kompromitirajući time njegovu organizaciju i svrhu.
Premijeru sada to odgovara.
Nije do kraja jasno što je motiviralo Branimira Mihalinca, predsjednika Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama, da pozove Kolindu Grabar Kitarović i Miroslava Škoru da objave svoj stav o plaćama učitelja.
Predsjednica je, naravno, jedva dočekala priliku da poruči kako je ona apsolutno za veće plaće profesorima i nastavnicima, te da krivnju za niske plaće svali na SDP i vladu Zorana Milanovića.
Državnički sastanak
A Škoro, čije su pjesme sindikati pjevali pod prozorom Banskim dvorima, jedva je dočekao da ga netko ozbiljno shvati u kampanji, pa da državnički pozove sindikate na sastanak.
Iako nije ni predsjednički kandidat, a kamoli predsjednik.
Ali eto, on je postao faktor u priči koja već tri tjedna okupira medije i politiku. Sindikati pritišću Vladu, pa će i on baciti koji kamen. Svi pišu o štrajku, pa će malo pisati i o njemu.
Svaka promocija je dobra, naročito ona besplatna.
Naravno, reakcije su bile burne, oglasili su se nastavnici koji kritiziraju ovaj potez Mihalinca, pojavile su se prve pukotine u solidarnosti među štrajkačima, ugrožena je i podrška javnosti profesorima i nastavnicima u štrajku.
A zbog čega?
Bez ikakve svrhe i potrebe.
Predsjednik je nemoćan
Jer, predsjednik Republike, još manje predsjednica, još manje kandidati, a najmanje oni koji kandidatima nisu još ni postali, mogu riješiti problem s plaćama i koeficijentima i dodacima nastavnicima, učiteljima i profesorima.
Predsjednik države za to nema ovlasti, nema instrumenata, osim naravno, da u stilu Kolinde Grabar Kitarović lupi premijeru šakom o stol. Ali čak se ni to nije dogodilo.
Čemu onda prozivanje predsjedničkih aspiranata da se očituju o plaćama nastavnika? Kad će im oni bez krzmanja u kampanji reći da im treba utrostručiti plaće. Mogu im to reći i kad dođu na Pantovčak. I to opet neće ništa značiti.
Još je, međutim, zanimljivije što se Mihalinec obratio, pored aktualne predsjednice, upravo i samo Miroslavu Škori, bivšem saborskom zastupniku HDZ-a u vrijeme kad je Ivo Sanader arčio po Hrvatskoj, po državnom proračunu, državnim poduzećima i institucijama, zbog čega je država bankrotirala, a nastavnici ostali bez plaća.
Nije se obratio nijednom drugom pretendentu na predsjedničke izbore, diskvalificirajući Zorana Milanovića kao premijera koji je srezao plaće, ali i ignorirajući osobe koje se doimaju ozbiljnije od Škore.
Referendumom do plaća
Sindikatima bi mogla biti atraktivna Škorina vizija uloge predsjednika. On bi želio vladati referendumima, čime bi zaobilazio Vladu i dodvoravao se masama kojima bi pred nosom mahao pitanjem jesu li za povećanje plaća profesorima i nastavnicima.
Pa da vidimo onoga tko bi bio protiv.
No, Miroslav Škoro im svejedno neće morati osigurati te plaće, neće morati sastaviti proračun, neće izbalansirati prihode i troškove...
Ovom prilikom Branimir Mihalinec podlegao je starom iskušenju da se sindikati za svoja prava mogu izboriti tako što će ući u političku arenu i koketirati s političarima, promovirajući se tako i sami u političke aktere. Međutim, jedino što su ovime postigli jest da su političarima digli perje.
Miroslav Škoro jedva je dočekao poziv sindikata i pozvao ih na razgovor. Kolinda Grabar KItarović jedva je dočekala dati podršku profesorima koji su joj inače zadnja rupa na svirali. Dok je Andrej Plenković dobio novi adut u ratu sa štrajkašima, optužujući ih za politiziranje svojih akcija i zahtjeva.
A najviše od svega, Mihalinec je ovime razbio štrajk.
Pjevanje Škorinih podoknica bilo je samo zagrijavanje. Pregovaranje sa Škorom moglo bi razbiti solidarnost štrajkaša.
