Već treći puta u isto toliko mjeseci predsjednica spominje da je Hrvatska bila dio sovjetskog bloka. Ona to ne čini iz neznanja, već iz povijesnog revizionizma. Sve kako bi Jugoslaviju prikazala gorom nego što je bila
Kolinda Grabar Kitarović ne posustaje. I ne odustaje.
Jučer je u posjetu Rumunjskoj ponovno izjavila ono što je već nekoliko puta ponovila i ono na što su je više puta upozorili da nije istina: da je Jugoslavija, a u njoj i Hrvatska, bila iza Željezne zavjese.
"Postoji puno sličnosti između Hrvatske i Rumunjske, obje su zemlje imale zajedničko iskustvo života iza Željezne zavjese", kazala je hrvatska predsjednica.
Kazala je to i ovoga ljeta u posjetu Australiji, kazala je to ovoga proljeća u Varšavi.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
I to više ne može biti neznanje, jer su je povjesničari ispravili i upozorili kako je povijesno netočno da je Jugoslavija bila dio Istočnog bloka. Bila je bio pokreta Nesvrstanih i upravo onaj čiju je bistu izbacila s Pantovčaka odbio je Staljinov pritisak da Jugoslavija prijeđe u sovjetski blok.
Falsificiranje povijesti
Znači, ako nije neznanje, a imala je priliku usvojiti znanje, onda Kolinda Grabar Kitarović to radi namjerno.
Namjerno falsificira povijesne činjenice, namjerno iskrivljuje povijest. I to s najviše političke instance u zemlji. Zbog čega?
Već se iz inicijative Tri mora vidi da hrvatska predsjednica - sama ili u sklopu državne politike, to još uvijek ne znamo - ima političku agendu da Hrvatsku strpa što bliže zemljama bivšeg istočnog bloka, bliskim američkim saveznicama i slučajno državama autoritarnih režima i totalitarnog nasljeđa.
Istodobno, jasno je da ovim guranjem Jugoslavije, jedine socijalističke zemlje u Europi koja nije pristala uz Sovjetski Savez, iza Željezne zavjese želi pojačati dogmu o totalitarističkom karakteru jugoslavenskih vlasti i natovariti dodatnu stigmu komunističkom režimu. Sve kako bi ga HDZ i ona sama u naletima povijesnog revizionizma izjednačili s fašističkom ideologijom.
Jugoslavija nije bila ni Rumunjska ni Poljska ni Mađarska i dapače, neki od komunističkih vođa tih zemalja držale su Tita nedostižnim uzorom, a Jugoslaviji se divili kao naprednoj prozapadnjačkoj zemlji.
Baca Tita, uzima Staljina
Kolinda sada želi Hrvatsku strpati u koš s tim režimima, nametnuti fiktivnu solidarnost u trpljenju "zajedničkog iskustva iza Željezne zavjese". A sve kako bi hrvatski komunizam što više približila onom staljinističkom i tako ga uspješnije komparirala s fašizmom i ustaštvom.
Pa kad netko spomene poglavnika Pavelića, ona će nam nabiti na nos druga Staljina.
Onog istog Staljina kojemu je Tito dao odbijenicu.
I ako već netko to želi smatrati legitimnom političkom agendom, onda je falsificiranje povijesnih činjenica apsolutno nedopustivo. Kao i njihovo uporno propagiranje po svijetu, čime se i Hrvatskoj nanosi šteta.
Bili bismo sretni da se Hrvatsku približava Rumunjskoj i Poljskoj kao ekonomski naprednijim državama. Umjesto toga, Hrvatsku se solidarizira s mračnim nasljeđem njihove komunističke povijesti.
Pitanje je, dakle dokle hrvatska predsjednica misli ponavljati povijesne neistine i očekivati da će se one primiti u nacionalnu svijest kao neosporne istine?
Revizija povijesti
Povjesničar Tvrtko Jakovina prije par mjeseci educirao je Kolindu člankom o Željeznoj zavjesi i zašto Hrvatska nije bila s "pogrešne strane", kako to predsjednica voli reći.
Ali dalje od toga Kolindine izjave nailaze na šutnju i ignoriranje.
Iako, ne bismo isključili mogućnost da upravo sada Vijeće za suočavanje s prošlošću prelistava stare novine kako bi otkrilo gdje je bila Jugoslavija - u Varšavskom paktu ili u Nesvrstanima.
Uglavnom, ovdje se radi o predsjednici koja snažno podržava reformu obrazovanja i istodobno promovira povijesni revizionizam koji bi trebao ublažiti stigmu fašizma i prikazati komunizam gorim nego što je bio.
A da je samo konzultirala svoju "nonu i nona" oni bi joj objasnili gdje se Jugoslavija geopolitički nalazila.
No ako predsjednica ovako nastavi, tvrdnja da je Jugoslavija, skupa s Hrvatskom, bila "s pogrešne strane Željezne zavjese" postat će povijesnom činjenicom koju će usvajati mlade generacije. Počet će Tita izjednačavati sa Staljinom, a hrvatske komuniste s tvrdokornim staljinistima.
Ili će se naprosto sjećati predsjednice Republike koja je jednom davno pričala nebuloze.
(Između ostalog, i da je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav.)
