Ah, ta povijest: I Kim Jong-il bio je Askroz lud za pizzom...

Milijuni ljudi jedu pizzu jer je jednostavna za napraviti i vrlo dostupna za kupovinu. Popularnost pizze proširila se iz Napulja po cijelom svijetu te se pritom promijenila u svojem obliku i okusima. Autorica navodi kako je talijanskim emigrantima pizza bila način na koji su ostajali povezani sa svojom zemljom, a njezina izrada bila im je izvor zarade.

Kako se pizza usvajala, ljudi su predlagali svoje ideje za nove okuse i sastojke. Često je predstavljana kao tipično talijanska, čak i onda kad su koristili potpuno neuobičajene sastojke, poput senfa, kivija i piletine s roštilja. Danas postoje mnoge varijacije sastojaka i tijesta te je svatko slobodan odabrati ono što mu odgovara. Kritičari su pizzu isprva smatrali lošom hranom za siromašne te su izvještavali kako pizzerije privlače mlade koji su tijekom cijelih popodneva proždirali pizze ili priželjkivali da imaju više novca kako bi je mogli probati.

Pizza je postala lokalni specijalitet dugo nakon Drugog svjetskog rata. Tad su je migracije i turizam učinili kulinarskim naslijeđem svih Talijana. Zaradila je poštovanje gurmana te je započeo pokret zaštite autentične napuljske pizze od izumiranja. Potreba za zaštitom tradicionalne pizze kao način da se očuva aspekt talijanske povijesti koegzistira s kreativnijim pristupom stvaranju i konzumiranju pizze, dok Talijani nastavljaju slaviti svoj najvažniji kulinarski dar svijetu.

Amerika joj je danas drugi dom, navodi autorica Carol Helstosky. Napuljski imigranti donijeli su je u SAD, gdje je također postala popularna nakon Drugog svjetskog rata.

Amerikanci su primijenili tehnologiju i poduzetničke vještine u proizvodnji i prodaji pizze te je tako izgubila svoj etnički karakter. Iako se reklamirala kao skromna hrana, sve se teže mogla maskirati činjenica da se razvila multimilijunska industrija njezine izrade. Pizza se ugradila u nacionalnu svijest.

Povijesno i kulturno značenje pizze mijenjalo se tijekom vremena, a u slučajevima Italije i SAD-a postoji ekonomski uzorak koji se tiče njezine popularnosti. Bila je hrana za gradske siromahe jer je bila jeftina, a zbog kombinacije različitih sastojaka okus je bio prilagodljiv te su je zato mogli jesti toliko često bez da im dosadi.

U novije vrijeme počela se konzumirati u svim slojevima društva, što ju je preobrazilo u standardiziranu hranu koja se masovno proizvodi. Djelomično zbog talijanske imigracije, a djelomično zbog američkih franšiza, pizza je danas dostupna u cijelom svijetu.

Čak je i sjevernokorejski vođa Kim Jong-il 1990-ih doveo talijanskog majstora pizze da tijekom tadašnje gladi priprema pizze za njega i obitelj. Iako ima talijanske korijene, može se govoriti o američkom, ali i o kozmopolitskom identitetu pizze s obzirom na njezinu prihvaćenost diljem svijeta.

Pizza ima skromno podrijetlo, a u srednjem je sloju društva postala popularna zbog svoje prilagodljivosti: mogla se jesti kod kuće ili u restoranu, služena je kao svakodnevna hrana, ali i ona za posebne prigode.