Antička hrana bogova - motar je fantastičan prilog ribi i salati

Motar (Crithmum maritimum) polugrmovita je biljka koja raste na primorskom kamenjaru. Poznat je i po imenima obalni petrovac, šćulac, obalac, petrovac, primorski petrovac, primorski obalaci te matar. 

Trajna i snažna, pri podnožju odrvenjela štitarka, a može narasti do 50 cm visoko. Štitasti cvatovi sa zelenkastožutim cvjetićima razvijaju se u kolovozu i rujnu. Nalazi se na našem priobalju u neposrednoj blizini mora, gdje obilno raste iz stijena i u pijesku.

Raširena je po cijelom obalnom pojasu Europe, pa i u hladnijim krajevima. Pomorci su listove motara u prošlosti nosili uložene u octu na svoje plovidbe kao sredstvo protiv skorbuta. Jedu se sočni i mesnati listovi, slanog okusa, koji su bogati vitaminom C i karotinom. Koriste se u salatama, kao začin ili se kisele kao krastavci.

Zbog sadržaja eteričnog ulja snažnog su mirisa koji nekima nije drag pa ih je poželjno prije kiseljenja ili druge pripreme ostaviti koji dan da malo uvenu kako bi dio eteričnih ulja ishlapio.

U antičkim mitovima motar je hrana bogova, a u narodnoj medicini koristi se kao diuretik te za ublažavanje probavnih tegoba. Odličan je za čišćenje organizma, a olakšava i mršavljenje.

U pripremi jela preporučuje se najprije nakratko prokuhati motar u vodi koju ne treba soliti jer je već sama biljka slana. Tako pripremljen motar odličan je s kuhanim krumpirom ili kao salata, s malo maslinova ulja, octa i češnjaka. Svježe lišće motara može se dodati zelenoj salati.

Motar je izvrstan prilog uz ribu i plodove mora, a fino se kombinira i s jajima te sirom. Od motara se može napraviti omlet, rižoto, varivo, umak... Može poslužiti i kao nadjev za složence i pite/savijače te se može dodati u kruh ili pizzu.

Tradicionalno se motar kiseli u mješavini vode i octa. Ukiseljeni motar dodaje se u salate s plodovima mora, a dobro se slaže i s ribom, pečenim ili kuhanim mesom, krumpirom i različitim drugim povrćem. Svježe ubrani motar možete sačuvati tako da ga blanširate i zamrznete.