Antun Penezić: Stipe Mesić si obrve njeguje mojim češljevima

Za lijepu i zdravu kosu treba  nekoliko minuta vašeg vremena i kvalitetan češalj od roga istarskog boškarina, kaže posljednji češljar u Europi. Zagrepčanin Antun Penezić (81) u to je uvjerio i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. Njemu je na sajmu u Opatiji poklonio češljić za bradu i brkove, ali Mesić je odlučio da njegove prepoznatljive guste obrve zaslužuju pravu njegu. 

- Češljevi od roževine nemaju statički elektricitet i potiču prokrvljenost pa tako dlaka raste kvalitetnija i ljepša - otkriva Penezić tajnu svojih češljeva, ali i Mesićeva zaštitnog znaka. Dobar glas daleko se čuje, pa su za njegovim proizvodima ludi i brojni estradnjaci, glumci, ali i drugi političari. Njegove proizvode koristi i pjevačica Indira Levak, a ministar Bošnjaković sebe i ženu počastio je Penezićevim češljevima. 

Priča posljednjeg hrvatskog češljara počinje davne 1953. godine, kad je kao šesnaestogodišnji dječak učio zanat od tada posljednjeg zagrebačkoga kralja češljeva - Franje Cvirna. U to vrijeme od rogova su izrađivali samo češljeve, ukosnice i trzalice za gitare. Vršak roga su bacali jer ga nisu koristili.

- Mene je to cijelo vrijeme kopkalo jer bacamo najljepši dio roga. Kad bi Cvirn otišao ženi na kavu, ja sam potajno u radionici počeo izrađivati ogrlice. Na kraju sam im priznao čime se bavim kad me ne vide i njih dvoje su ostali oduševljeni. To su u početku bile ogrlice apstraktnih oblika i tako nešto se u Zagrebu nigdje nije moglo kupiti.

Češljar i romantik

Šef je tada odlučio da će Antun ujutro izrađivati češljeve, a popodne nakit. U to doba upoznao je svoju buduću ženu, Mariju (76) i odlučio je osvojiti svojim onime što mu najbolje ide.

- Za nju sam napravio tri ogrlice od najljepših rogova i vrhova koje sam imao. To je bilo prije 56 godina, ali i danas izgledaju kao nove, priča češljar i stari romantik. Suprugu nikada nije napustio, ali pauza od češljarstva trajala je dugih 48 godina. Morao se odreći svoje druge velike ljubavi zbog pojave plastike koja je polako zamjenjivala sve prirodne materijale, pa tako i Antunov omiljeni rog.
Zaposlio se i jednoj tvrtki, gdje je proveo cijeli radni vijek. Prije deset godina otišao je u mirovinu, ali strast prema ručnom radu i dalje ga je vukla u malu radionicu ispod obiteljske kuće u Gračanima. Penezić je odlučio napraviti posljednju kolekciju proizvoda.

- Ideja je bila izraditi kolekciju proizvoda za etnografski muzej, nisam želio da sve samo tako ode u zaborav. Ljudi su onda vidjeli što se sve može napraviti od roga i jako su se zainteresirali za moje proizvode. Glas se proširio i ja sam opet postao češljar, jedini u Hrvatskoj - kaže. Ljudi koji koriste njegove češljeve više nemaju perut i psorijazu, a javljaju mu se mnoge žene koje više nemaju problema sa štitnjačom i bolnim zglobovima. Javili su mu se i ruski delegati, s nadom da će Antun otići u Moskvu i tamo oživjeti češljarski zanat. Na red su došli i Francuzi, koji su mu nudili silno bogatstvo, ali skromnog Antuna ni jedna ponuda nije privukla. 

Sreća je u radionici

- Meni ne treba silno bogatstvo nego želim da se neka mlada nada nastaviti baviti ovim poslom i ručnim radom. Hrvatska je moja domovina i ja je volim takvu kakva je. Radionica je moj raj na zemlji i ja sam vam još efikasan samo u njoj - priča nam Antun. 
Kvalitetan rog sve teže nabavlja, jer kako kaže, životinje žive u sve gorim uvjetima. 

- Rogovi su vam zapravo kao i nokti, samo malo deblji. Ako čovjek ima lijepe, čvrste nokte znači da je zdrav. Isto vam je i s rogom, odmah se vidi od kakve je životinje i u kojim je uvjetima živjela - pojašnjava Antun koji je u potrazi za dobrim rogom prošao cijelu Hrvatsku, a danas ih većinom nabavlja iz klaonica. 

- Rog istarskog boškarina je najbolji i najkvalitetniji, a buše iz Dalmatinske zagore također imaju jako kvalitetan rog, koji je odličan za trzalice - kaže češljar koji većinu proizvoda prodaje izvan granica Hrvatske - većinom u zemljama diljem Europe, u Americi i Kanadi.