Dnevnik djeteta je utočište za njegove najveće tajne i misli

Da nije bilo dnevnika, ne bi bilo najdirljivijeg svjedočanstva jednog odrastanja “Dnevnika Anne Frank”, bilješki, dvojbi, strahova i misli koje je samo svom dnevniku mogla povjeriti mala Nizozemka u teško ratno doba. Odrastanje je uvijek turbulentno, katkad teže, katkad lakše, i iznošenje svojih misli pomaže da još jednom promislimo o događajima i možda dođemo do najboljih rješenja. Zbog toga zapisivanje svojih misli stručnjaci širom svijeta zdušno podržavaju.  

- Kako je dnevnik najčešće nešto što je dostupno samo nama, omogućava nam da otvoreno izrazimo sve svoje osjećaje i bolje upoznamo sebe i svoje emocije bez ikakvih prosudbi ili osuda okoline. Naime, poznato je da neizražavanje osjećaja često dovodi do raznih posljedica, a neke su i psihosomatske bolesti. Iako smatramo da neizražavanjem emocija potičemo njihovo nestajanje, zapravo nije tako:  osjećaji najčešće ne nestaju nego odlaze dublje u podsvijest odakle utječu na naš život - kaže psihologinja i NLP trenerica Kristina Bačkonja. 

Budući da pisanje dnevnika pomaže mladima da nađu sebe i odgovore na brojna pitanja koja ih  tijekom odrastanja zbunjuju, najčešće se s pisanjem dnevnika započinje negdje oko 12. godine, na početku adolescencije. Naša sugovornica pojašnjava da pisanje dnevnika tako mladoj osobi pomaže da imenuje i izrazi svoje osjećaje, potiče je da opiše sve svoje fantazije, koje su nerijetko zbunjujuće a ponekad i zastrašujuće za tu mladu osobu, a sama činjenica  pisanja i prepoznavanja emotivnih stanja na neki način dovodi do rasterećenja. Također, ističe naša sugovornica, nekad je teško svoje misli i osjećaje podijeliti s drugima - u takvim situacijama dnevnik može biti utočište kojemu možemo povjeriti sve što mislimo, osjećamo, želimo. 

Terapijskim učinkom pisanja, podsjeća Bačkonja, bavio se i američki psiholog James Pennebaker. Na temelju rezultata svog istraživanja ustanovio je da pisanje o svojim najintimnijim emocijama znatno utječe na psihofizičko stanje osobe. Oni koji su pisali o svojim emocijama bili su u znatno boljem psihofizičkom stanju od ispitanika koji se pisali o nevažnim stvarima. Osjećaje je potrebno izraziti, a ne samo oblikovati u mislima. Dok mala djeca uglavnom slobodno izražavaju sve svoje osjećaje, što smo stariji to ih više potiskujemo, kaže psihologinja i dodaje da se i dnevnik promijenio, papir je zamijenilo računalo i tzv. blog.  

- Dnevnik je nešto vrlo intimno i dostupno samo nama, a blog predstavlja interakciju s publikom. Iako pisanje bloga može imati pozitivne učinke, može izazvati i onaj manje poželjan - osudu - kaže naša sugovornica i  upozorava:  - Iako je roditeljima ponekad teško prihvatiti da njihovo dijete ima svoj svijet u kojem otkriva najveće tajne, povjerava svu svoju intimu, a isključuje njih, trebaju se oduprijeti porivu da doznaju što se krije u toj bilježnici. Adolescenti su posebno osjetljivi na svoju intimu, a njenim narušavanjem roditelji bi mogli izgubiti njihovo povjerenje. Stoga je važno je da osvijeste koliko je i njima samima važno da im se poštuju prostor, intima i granice – isto je to važno i njihovoj djeci.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!