Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Evolucija badića: Od vunene haljine do par trakica oko guze

Badić, kojeg danas toliko obožavamo, ima turbulentnu povijest: glumio je vunenu haljinu, završio u zatvoru, sudjelovao u društvenim revolucijama, poticao moralne debate... sve dok nije stigao elastan

Povijest badića baš je dramatična, taj danas majušan, rastezljivi komad odjeće, koji nosimo čak i navečer, često se spoticao na moral. Štoviše, plivanje, osim u zdravstvene svrhe, uopće nije bilo prihvatljivo do početka prošloga stoljeća, smatralo se prostačkim u javnosti otkriti djelić tijela ili makar siluetu. Iako se na nekim rimskim muralima vide žene koje su se bavile vježbanjem u kroju nalik na današnji badić, priča o njemu zapravo je škakljiva. Ako se netko uopće i kupao u moru ili kakvoj rijeci - skidali su se goli.

Posebna haljina za uživanje u spa centru

Tek su se u spa centrima, gdje su se dame dolazile odmarati, dogodile neke promjene: krajem 17. stoljeća postala je obveza da se u vodu ide u nekakvoj robi. No daleko smo od badića, dame su se močile u haljinama od debele, neudobne žutice koja bi se dodatno napuhnula od vode, tako da se ne nazire ni silueta. Da, baš poput balona.

Koristio se i flanel, od kojeg danas radimo ručnike i kućne ogrtače, no prije dvjestotinjak godina vjerovalo se da se taj, topliji materijal, mora nositi u hladnoj vodi, kako bi nas ugrijao, dakako. Sve do kraja 19. stoljeća ljudi su plažu kao mjesto za odmor - ignorirali. Uostalom, kriterij ljepote nalagao je svijetlu, neosunčanu put. Vjerojatno ste u nekoj seriji vidjeli dame sa suncobranima... bio je to dio tog blijedog folklora.

Zabrana golog plivanja u javnosti

Bilo je to, uostalom, vrlo turbulentno doba, vrhunac je zabrana golog plivanja u Velikoj Britaniji, 1860. godine. Krajem stoljeća industrijska revolucija mijenja društvo, a prvi takozvani kupaći kostimi izgledali su poput današnjih haljina, pamučnih, koje bi visjele oko tijela, u više slojeva. Ljudi konačno plažu doživljavaju kao mjesto za odmor i kupanje. Naravno, pristojnost je nalagala da svi budu doslovno obučeni. Danas bi to izgledalo kao da se kupamo u hlačama do ispod koljena i haljini s ovratnikom.

Modne promjene uvodi i uvijek napredna Francuska: rukavi polako nestaju, hlače se krate, odjeća za kupanje postaje uža. Ali ne za današnje pojmove. Čak je zabilježeno da su početkom 20. stoljeća žene u more išle u vunenim haljinama, napravljenima od 8 metara materijala (danas od toga napravimo barem 30 badića).

Već u to vrijeme na plažama su bile pod normalno – kabine za presvlačenje. Sve popularniji postaje i kostim koji bi danas izgledao kao uski kombinezon do koljena, nova moda u Engleskoj. Takav je kroj 1907. u SAD-u nosila Australka Annette Kellerman, no radi izlaganja ruku, nogu i vrata, na plaži u Bostonu ova je podvodna balerina (bavila se verzijom sinkroniziranog plivanja i uranjanja u staklene tankove) – uhapšena.

Kolekcija prvih badića osvaja svijet

Usprkos tome, popularnost kupaćeg kombinezona koji ističe siluetu tijela postaje sve raširenija na plažama diljem svijeta. A Kellerman radi biznis: predstavlja Annette Kellerman Bathing Attire, koji je ubrzo osvojio svijet medija i postao slavan.

Sličnim su se krojevima pokrile i plivačice, po prvi puta prisutne na ljetnim Olimpijskim igrama 1912. Bilo je to važno događanje koje ruši granice, stoga je već sljedeće godine dizajner Carl Jantzen odlučio iskoristiti priliku - osmislio je i predstavio prvi funkcionalni dvodijelni kupaći kostim.

Osmišljen je termin - kupaći kostim

Konačno je kompanija Jantzen Knitting Mills (bili su tu i partneri Roy i John Zehntbauer), 1915. godine predstavila termin kupaći kostim i povijest badića mogla je i službeno započeti. To im je dalo vjetar u leđa, jer kad su lansirali liniju Red Driving Girl i održali prvi dan kupaćih kostima u Madison Square Gardenu u New Yorku, 1916., postavili su kamen temeljac za kolekcije kakve poznajemo danas.

No paralelno s ovim trendovima, golotinja u javnosti postala je veliki problem. Jedan od skandala zbio se tri godine ranije, kad Amerikanci nisu htjeli poslati svoje plivačice na Olimpijske igre, dok su mnoge druge nacije to učinile. Mic po mic, promjene su se vidjele i u samoj svakodnevici, ljudi su sve češće ostajali na plaži, sunčati se, družiti i naprosto odmarati. Iako, zabilježena su mjerenja badekostima - koliko je dugačak provjeravala je policija na američkim plažama.

Ipak, novi, osvježavajući ritual ljudima je donio olakšanje, baš kao i inovativni materijali: Speedo je 1928. godine predstavio kostim za plivanje koji je pratio liniju tijela i bio vrlo uzak (no, ne i rastezljiv). Baš u to doba muškarci su krenuli na plažu bez gornjeg dijela – da, i njima je do onda bilo zabranjeno otkrivati torzo. Prve trendove uspostavili su sportaši, plivači, boksači, hrvači...

I tako je čovjek stvorio bikini

Još jednu veliku promjenu donosi predstavljanje bikinija ubrzo nakon 2. Svjetskog rata, nazvanog prema Bikini atolu, mjestu gdje su se radili nuklearni pokusi. Njegov autor, Louis Reard, vjerovao je će bikini snažno odjeknuti u društvu, što se i dogodilo. Naravno, mnogi su ga prozvali – prostačkim. Dizajner Reard otvorio je dućan s bikinijima i vodio ga sljedećih 40 godina. Da, unosan posao, bio i ostao.

Bilo je to vrijeme kad su proizvođači krenuli eksperimentirati s novim materijalima, DuPont je predstavio elastične niti koje su pomogle badiću da se vrati u originalan položaj. Tijekom četrdesetih pojavljuju se na kino platnima dive poput Esther Williams, slavne plivačice koja je nosila predivne, teatralne kostime i u bazenima izvodila čudesa... Esther je čak utjelovila gore spomenutu Kellerman u filmu Million Dollar Mermaid, iz 1952. godine.

U to vrijeme postalo je izuzetno popularno fotografirati slavne glumice za potrebe studija, audicija ili objava u medijima. Kupaći jednodijelni kostim bio je često prvi izbor, a od poza preferirala se zavodljiva pin-up. A među građanstvom desila se nestašica tekstila – jedna od posljedica 2. Svjetskog rata bila je i odredba američke vlade: redukcija materijala za 10%. Naravno, slučajnom trendu još manjih badića veselile su se najviše zvijezde poput Ave Gardner, Rite Hayworth, Lane Turner...

Kako je veliki Christian Dior pretvorio New Look u seksi look

Jedan od klasičnih dizajnera koji se prima ovog odjevnog komada je Francuz Christian Dior. Njegova ženstvena silueta prevedena je i u kolekciju badića Cole of California, 1955. godine.

Bili su to cvjetni motivi, pratili su priču o haljinama iz njegove legendarne kolekcije New Look koje su naglašavale ženstvenost siluete. No Dior je znao i kako začiniti te badiće – predstavio ih je s detaljima kao što su šeširi, marame, sunčane naočale, torbice... vizionar samo takav.

A kako reklamirati badić? Pa na zgodnim curama. I tako su rođeni izbori ljepote kakve poznajemo danas. Proizvođači su organizirali izbore kako bi našli modele koji će reklamirati kupaće kostime. Iako, u početku je bikini na natjecanju za Miss Svijeta bio zabranjen.

Zato je bio slavan u Hollywoodu i na velikim ekranima, a do kraja pedesetih novi materijali, na tragu onih kakve poznajemo danas, razvijeni su kako bi kupaći bili više uz tijelo. Emilio Pucci, slavni talijanski dizajner u to doba, polovicom stoljeća donosi šarene badiće, zanimljive i zabavne, sunčanje i boravak na otvorenom postaje sve popularnije i manje sramotno.

Monokini u šezdesetima - kome više treba grudnjak?

Šezdesete je obilježio dizajner Rudi Gernreich, predstavljajući monokini. Bile su to gaće visokog struka, bez grudnjaka, imale su samo dvije trake koje su išle preko ramena. Od kuda sad taj vrući komad? Podsjetimo da su šezdesete bile doba seksualne revolucije, iz koje je izniknuo i oskudni monokini kroj.

U sedamdesetima Speedo opet radi nešto važno – dodaje elastan koji je dodatno poboljšao elastičnost, trajnost i smanjio upijanje vode. Vrijeme je došlo i za prve nudističke plaže... zabilježene su čak i u Istočnoj Njemačkoj. Riječ je o sedamdesetima, dakako.

Gore spomenuti Gernreich napravio je još oskudniji komad koji je glumio gaće te jedva nešto prekrivao, ime mu je bilo pubikini. Dolazimo u osamdesete, vrijeme ekonomske raskoši, bogatstva, putovanja, mode koja je odisala luksuzom. Badići dobivaju zasebne linije, kompanije lansiraju glamurozne kostime, ljubav cvate.

Povratak čednosti jer grudnjak postaje majica

U devedesetima se pojavljuje i tankini, potpisuje ga Anne Cole, to je badić koji ima gaće i gornji komad koji nalikuje na usku majicu. Milenijska groznica vraća sve krojeve u formu. Rezultat – danas nosimo retro jednodijelne, velike gaće, mikro gaće, trakice, vezice, nosimo bikinije, nosimo čak i badiće nalik na surferske krojeve.

Moda je posljednjih desetak godina povela zanimljivu konverzaciju sa sportom i donosi nam neke zatvorene forme koje podsjećaju na dres gimnastičarki i surferica... Da, ima svega, jer vrijeme je eklektično, a prognoza šarolika.

Komentari (56)
  • Tko ima lijepo tijelo, odnosno građu, sve mu stoji..a tko nema, barem danas ima velik izbor kako to malo prikriti i vizualno napraviti boljim.

    28. 6. 2018,   21:00
  • Žensko tjelo je ljepo i treba ga pokazat:)))

    28. 6. 2018,   19:26
  • Zanimljivo je ovo gledati i simpatične su bile te odorice. Osobito "ansamblići" iz doba Esther Williams. Ipak je to bilo davno, no ženstveno i lijepo. Jedino treba imati tijelo za to, vidi se i da je plivačica.Ih, tada sve paše i 1916-te i 2016-te ..:) Ali iznenadilo me ovo za Amerikance. Koji revolt, izostaviti plivačice na OI, a promovirali 3 godine ranije "mini" kostimiće na Madison Square Gardenu..

    28. 6. 2018,   20:45