Ironman: Svaki tjedan treniram barem 35 sati, ali vrijedno je...

Život u kilometrima, stalnim treninzima i borbi da se ne odustane ili poklekne kad stvari izmaknu kontroli i čine se besmislenima - bio bi kratak opis kako sport doživljava Andrej Vištica (34), višestruki prvak Hrvatske u triatlonu, koji je nedavno osvojio četvrto mjesto na epskom triatlonu u Wallesu, vjerojatno najtežoj utrci na svijetu u Ironman kategoriji. 

Od rijetkih je profesionalnih triatlonaca u nas, vjerojatno i jedini koji u Hrvatskoj živi isključivo od toga sporta koji se smatra najtežim na svijetu, a spaja plivanje, biciklizam i maratonsko trčanje.

Trenutačno se priprema za ulazak među prvih deset na Ironmanu Hawaii, koji se smatra najprestižnijom od svih triatlonskih trka.

Trčao Savskim nasipom

FER-a u Zagrebu dosadio mi je studentski život i tražio sam neki sport. Prvo sam krenuo u teretanu, a onda i s prijateljem počeo trčati Savskim nasipom, pa sam se vrlo brzo zagrijao za trčanje. Tražeći informacije o trčanju, stigao sam i do triatlona, koji me odmah zaintrigirao.

Nisam o tom sportu puno znao, prvi put sam na njega naletio 2000. gledajući Olimpijske igre. Kad sam ušao malo dublje u priču o triatlonu, buknula je iskra, osjetio sam izazov da se okušam. Htio sam probati i završiti barem jednu utrku. Počeo sam trenirati i napredovati te sam prvi put nastupio 2006. - prisjetio se početaka triatlonac i inženjer elektrotehnike.

I tako je krenulo. Vištica se počeo pripremati za trke koje objedinjuju 3,8 km plivanja, 180 km biciklizma te 42 km trčanja, a sve po mjerama u svijetu vodećih Ironman triatlonskih natjecanja World Triathlon Corporationa. Dodajmo da, osim Ironmana, ima i mnoštvo drugih natjecanja, kao i olimpijski triatlon, koji je prvi put uveden kao disciplina 2000. na Olimpijskim igrama u Sydneyu. 
Tu se triatlonci nadmeću u 1500 metara plivanja, 40 kilometara vožnje biciklom i 10 kilometara trčanja.

Hobi je postao posao

- Od značajnijih uspjeha izdvojio bih Europsko prvenstvo iz 2013. u dugom triatlonu u francuskom Vichyju. Radilo se o Ironman distanci, no organizator je bio drugi. Tamo sam pobijedio, a to mi je otvorilo vrata profesionalnog sporta. Dobio sam ponudu jednog međunarodnog tima i napustio posao u struci, što je doslovno bilo da mi je hobi postao posao.

Naime, nakon što sam završio FER, sedam godina sam radio u Ericssonu u Zagrebu, a slobodno vrijeme odvajao za treninge, zbog čega sam zapostavio druge sfere života. Nakon Vichyja odlučio sam dati sve od sebe u ovom sportu, pokušati i pod cijenu da i ne uspijem - dodao je Vištica, rodom iz Ljubuškog u Hercegovini, a stanovnik Makarske posljednjih deset mjeseci.

Sponzore traži sam

Nakon pobjede u Francuskoj počeo se natjecati i trenirati za prestižni međunarodni TBB tim kroz koji je prošlo mnoštvo svjetskih prvaka na Ironman natjecanjima. No u timu je nastao raskol između trenera i menadžera pa se TBB raspao, a Vištica je opet bio prepušten sam sebi.

- Nema baš puno triatlonskih timova, a dobro je što ti nalaze sponzore, jer kad si bez tima, tražiš ih sam. Danas uglavnom imam ugovore sa stranim tvrtkama jer općenito kod nas ljudi ne znaju puno o ovoj disciplini. No pomalo raste interes i natjecatelja i publike. Trčanje je u Hrvatskoj doživjelo pravi bum, pa pretpostavljam da će se to pomalo preslikati i na triatlon, kao što se događalo u svijetu, jer trkači, kako napreduju, žele i dodatne izazove - navodi Andrej.

Andrej Vištica u jedanaest godina bavljenja triatlonom kao najznačajniji uspjeh izdvaja prvo mjesto na Embrunmanu 2015. Radi se o jednoj od najtežih utrka po Ironman distanci jer staza ide preko perivoja Col d’Izoard u francuskim Alpama na 2360 metara nadmorske visine.

S te utrke Vištica ima i dva druga mjesta iz 2016. i 2017. Na Ironman natjecanjima osvojio je srebro u Wallesu 2015., te je bio trećeplasirani na Ironmanu UK 2016. Na Ironmanu Hawaii, koji se smatra krunom svih triatlonskih natjecanja, Vištica je lani osvojio 36. mjesto.

Stoga se u Makarskoj, u koju je došao živjeti nakon što je prešao u profesionalni sport, svakodnevno naporno priprema kako bi se u skoroj budućnosti dohvatio pobjedničkog postolja na Havajima.

- Treniram od dva do tri puta dnevno, izuzev perioda oko utrka kad se treba malo odmoriti. U prosječnom tjednu sakupim 30-35 sati treninga, otprilike 25 km plivanja, 500-tinjak kilometara na biciklu i 100-tinjak kilometara trčanja. Obično ljeti odem i mjesec dana u St. Moritz u Švicarskoj na visinske pripreme koje mi, prije svega, povećaju koncentraciju željeza u organizmu. U blizini su i legendarni biciklistički prijevoji, poput Stelvia, koji su mi poseban izazov - priča Vištica. 

Krize i razočaranja

U ovom zahtjevnom sportu, osim fizičkih priprema, puno si uskraćuje i u privatnom životu. Neprestana odricanja, ali i tvrdoglava ustrajnost, uvjerio se, jedini su put da se ostvare rekordi. U tijeku utrke, kad nastupe krize i razočaranja jer mu ne ide kako je očekivao, Vištica se koncentrira na tempo i dovoljan unos kalorija kako bi zatomio negativne misli.

- Kad sam 2011. nastupio na Challenge Rothu, mojoj prvoj utrci na Ironman distanci, isplivao sam nešto lošije nego što sam očekivao i na biciklu mi se činilo da idem slabije nego što je trebalo. Negativne misli su se vrtjele kroz glavu i već sam odustajao od cilja koji sam si zacrtao.

Međutim, kad sam počeo trčati, shvatio sam da je velika grupa natjecatelja samo nekoliko minuta ispred mene te da mi vrijeme uopće nije loše. Na kraju sam završio šesti što je bio novi hrvatski rekord po vremenu na ovoj distanci - priča Vištica.

Tu lekciju o ustrajnosti i neodustajanju učio je više puta. Triatlon, dodaje, uči te kako biti ustrajan i uporan, a ima i toliko razočaranja koje donosi poniznost. 

- Kad malo uzletiš, dođe utrka koja te vrlo brzo spusti na zemlju. Dok se napreduje nije problem, no znao sam stagnirati i nije mi tad bilo lako nastaviti. No zacrtao sam si da idem dalje unatoč tome što je tad sve izgledalo potpuno besmisleno. I nisam požalio - zaključuje Vištica.

Što želi postići?

Kratkoročno bih htio pobijediti na utrci iz Ironman serije. Već imam plasmane na 2., 3., 4. i 5. mjestu, pa se nadam da ću uskoro upotpuniti kolekciju. Naravno, ne šestim mjestom. 

Dugoročno su mi ciljevi vezani za Ironman svjetsko prvenstvo na Havajima. To je u ovom sportu najprestižnija utrka i tu se vidi tko je tko te godine. Trenutačni cilj je plasman u prvih deset, a kad to ostvarim, probat ću doći na postolje. Ultimativni cilj svakog profesionalnog triatlonca, tako i mene, osvajanje je svjetskog prvenstva, povjerio nam se Vištica.

Treninzi

između mojih treninga za održavanje forme i natjecanja, jer slično radim tijekom cijele godine u žestokom ritmu. Natjecateljska sezona mi traje od travnja do listopada. Nakon toga imam nekoliko tjedana odmora pa počinjem sa sličnim treninzima kao i u sezoni.

U nekim godinama sam izvan sezone više pozornosti posvećivao plivanju koje mi slabije ide, tako da bih ga pojačao na 40-50 kilometara tjedno. Malo je zeznuto jer ga nisam trenirao u djetinjstvu.

Neke stvari izgleda, posebice po pitanju tehnike u plivanju, moraš usvojiti kao dijete. Činjenica je da se trčanje zimi više fokusira na duljinu nego na tempo, ispričao je Andrej.

Što jede i pije tijekom utrke

Dok sam na biciklu koristim hipotonični napitak. Zamiješam ga gusto u jedan bidon s teksturom skoro kao gel, a u drugom bidonu imam vodu i taj bidon mijenjam na okrepnim stanicama koje su raspoređene svakih 20-ak kilometara. 

Na trčanju su okrijepe svaka dva kilometra i na njima uzimam vodu te kolu ili energetsko piće. Kako utrka odmiče, sve je teže probaviti bilo kakvu hranu. Sva krv završi u mišićima i ne ostane je dovoljno u probavnom traktu da se probavi ikakva složenija namirnica. Zato je u tim trenucima kola idealan sportski napitak. Sadrži jednostavan šećer pa je lako probavljiva, a kofein ti daje dodatnu energiju. 

Ključno je hraniti se obilno i redovno tijekom vožnje bicikla te hidratizirati. Jer kad osjetiš da ti je šećer pao ili da si žedan - kasno je. Tijelo mora biti redovno hranjeno čak i u trenucima kad vam se čini da to nije potrebno. S obzirom na to da Ironman utrke traju više od osam sati, svaka sitna pogreška u programu i ritmu može biti kobna, kaže Vištica.

Prehrana

Najčešće pitanje koje mi ljudi postavljaju tiče se prehrane, ali uglavnom ostanu razočarani odgovorom. Većina očekuje da ću im otkriti neku tajnu i da će ih to preko noći učiniti boljima. Isprobavao sam razne tipove prehrane i na kraju zaključio da mi najviše odgovaraju uravnotežena jela.

Hranim se zdravo, ali ne izbjegavam ni jedan tip namirnica. Doduše, nastojim ograničiti ‘nezdrave’ stvari, poput junk fooda i pizza. Načelno, uz moju potrošnju kalorija nemoguće je udebljati se, samo je opet bolje za tijelo jesti visokoproteinsku hranu radi izgradnje i održavanja mišića, nego jednostavne ugljikohidrate. Ali uglavnom jedem sasvim normalno što i drugi ljudi. 

Nemam doručak kojeg se stalno držim, ali najčešće doručkujem zobene pahuljice sa suhim voćem i orašastim plodovima. Doručak nastojim pojesti ozbiljnije i više jer je cijeli dan treninga preda mnom. Ručak je nešto manje kaloričan, a za večeru jedem lagano.

Uglavnom, količinski dovoljno kalorično, ali opet izbalansirano. Uz izbalansiranu prehranu i redovan trening nema opasnosti od debljanja ili pretjeranog gubitka kilograma, kaže.

Omiljeni trening

Uživam u dugim vožnjama biciklom. Tad mozak odluta i stignem razmisliti o svim životnim, poslovnim i sportskim pitanjima koja su mi na pameti. Imam osjećaj da dosegnem svojevrsni ‘zen’ kad tijelo radi, a glava je savršeno stabilna i fokusirana.

Biciklizam je predivan sport s obzirom na to da vam daje mogućnost da u određenom vremenskom periodu prijeđete puno duže udaljenosti nego u drugima. Samim time i vidite i uživate u prirodi puno intenzivnije.

Kako živim u Makarskoj, vrlo često odem sa stražnje strane Biokova, do kanjona Cetine. To su krajolici koji oduzimaju dah i daju mi jedan poseban gušt, kaže triatlonac.

Oprema

Koristim kao i drugi triatlonci vrhunsku profesionalnu opremu jer se ne želim dovesti u rizik na utrci da zbog kvara ili neudobnosti bilo kojeg dijela opreme odustanem te uništim mjesece i mjesece pripreme. Primjerice, vozim Look bicikl koji je stvarno top.

Zone3 mi je sponzor za neoprensko odijelo, Saucony Hrvatska me sponzorira s najboljim modelima tenisica i koječega drugog. Istaknuo bih i tvrtku Chronometrum koja zastupa vrhunsku triatlonsku marku odijela Vitesse te me prati već godinama na svim natjecanjima, kaže Vištica.