USPIO JE Ivan Marinić (25) kaže kako nikad ne bi otišao iz Hrvatske da je dobio priliku raditi u svojoj struci u bilo kojem gradu, no sad je organizirao novi život u inozemstvu
U HRVATSKOJ GA NISU HTJELI
'Ja sam muška primalja, idem sretan na posao. U Njemačkoj'
Već tri godine živi i radi u gradiću Sulz am Neckar blizu Reutlingena. Njegov je slučaj dospio u medije jer mu je, unatoč položenim ispitima, Hrvatska komora primalja odbila izdati licencu za samostalno obavljanje posla budući da takve licence izdaju samo u ženskom rodu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:28
Zahvaljujući akciji 24sata nepravda je ispravljena pa je Hrvatska komora primalja naposljetku Ivanu Mariniću izdala odobrenje, no tu priča nije završila. Javljao se na sve oglase, no nije uspio pronaći posao.
- Nikada nisam dobio priliku za rad. To mi je ostala neostvarena želja. Ali da sam dobio priliku u bilo kojoj bolnici, u bilo kojem gradu, pristao bih raditi i vjerojatno ne bih nikad bio ovdje gdje sam sad - priča nam vedri mladić koji je prvi u Hrvatskoj završio smjer za Primaljnog asistenta iz velike želje za spašavanjem života. Praksu je tijekom školovanja odradio u bolnici u Varaždinu i ti su mu trenuci ostali u lijepoj uspomeni.
- Kad sam se prvi put našao u rađaonici, sve me je zanimalo i svi su me prihvatili, od drugih primalja do doktora, kao da radim pet ili šest godina. Uz pomoć primalja s kojima sam radio i trudnice su me prihvatile bez neugodnosti i problema. Brzo sam se uklopio i tad sam u potpunosti shvatio da želim to raditi i biti podrška trudnicama do kraja – iskreno se prisjeća mladić.
Iako se nakon završetka stažiranja javljao na svaki mogući oglas za primalje, niti jedna bolnica nije iskazala interes niti ga je pozvala, čak ni na razgovor.
Obeshrabren time da mu se pojedine ustanove nisu javile ni odbijenicom, počeo je tražiti posao u inozemstvu. Čekajući radno mjesto, čak je neko vrijeme bio konobar. Isprva je mislio pridružiti se sunarodnjacima u Irskoj, no pojavila se bolja prilika. U njemački gradić Sulz am Neckar pozvali su ga da radi u lokalnom domu umirovljenika te je zaposlen kao medicinski brat.
- Posao mi je na prvome mjestu i vrlo sam zadovoljan. Trenutačno sam u procesu priznavanja diplome. Morao sam polagati tečajeve njemačkog jezika, razine A1, A2, B1 i B2. Zadnji ispit mi je bio 29. 11. Prilagodio sam se jer zapravo ovdje imam sve i definitivno ne razmišljam o Hrvatskoj. Stvorio sam krug prijatelja, puno poznanika, a na poslu sam zadovoljan jer imam vrlo dobre radne kolege - pojašnjava Ivan dodajući kako je stalni ugovor dobio prije dvije godine, a poslodavac mu je platio tečaj jezika. Očekuje ga još priznanje diplome.
- Firma je do sada financirala sate njemačkog jezika, izlaske na ispite i sve moje papire slala u Regierungspräsidium da bismo dobili sve potrebne informacije i svu potrebnu dokumentaciju. Svi zajedno radimo na tome i nadamo se svi da ću do ožujka iduće godine imati priznatu diplomu - kazao je on. U slobodno vrijeme igra nogomet i druži se s novim kolegama, a u Hrvatsku dolazi blagdanima, kratko, kako bi proveo vrijeme s obitelji. Kaže kako zasad nema namjeru vraćati se.
- I dalje stojim kod toga da želim jednog dana početi raditi svoju struku jer za to sam se četiri teške godine školovao, odrađivao praksu i na kraju otišao u drugi grad raditi pripravnički staž. Puno truda i odricanja bilo je potrebno da završim ono što volim i što me ispunjava. Sad sam sretan jer zapravo i dalje pomažem i dajem sve od sebe da stari i nemoćni dobiju svu potrebnu skrb i pažnju. Svaki dan dolazim sretan na posao i svaki dan nađem nešto što će me motivirati da bih radio bez stresa i da bi korisnici vidjeli nasmijanog Ivana. Jer izvući osmijeh nekome u teškom trenutku za mene je neopisiv osjećaj, kao što je bio prvi porođaj. Moto mojeg staračkog doma je ‘Mit Herz Dabei’ - Sa srcem. I to je ono što radim - pomažem svima od srca - zaključio je on.
Rad u domu organiziran je u tri smjene, no on je u prve dvije godine radio isključivo noćnu od 20:45 do 6.30, no sad radi i dnevne smjene.
- Plaćom sam zadovoljan, već treću godinu zaredom dobivamo povećanje plaće. A od 1. siječnja 2020. godine minimalna satnica u njezi za starije i nemoćne bit će 14 eura. I to je kod nas podijeljeno jer imamo radnike koji nisu završili nikakvu školu, kao i one koji su završili samo jednu ili nekoliko godina. Onda dolazimo mi koji smo završili kompletnu školu i tu se satnice razlikuju kod svih - istaknuo je za kraj.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
16:11
MEGHAN MARKLE U PROBLEMIMA: Zamijerila se svima ovom šokantnom izjavom
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
