Većina ljudi koji su tek postali roditelji uglavnom imaju samo jednu želju - dobro se naspavati. Zato se mnogi okreću savjetima baka ili knjigama koje ih uvjeravaju da imaju rješenje
SAMO STRPLJIVO!
Kako beba nauči spavati i zašto ne valja pustiti je da se isplače
Postoji čitava paleta metoda koje će dijete naučiti na spavanje, a među njima se posebno ističe ona "pusti ga da se isplače". Ta metoda uključuje ostavljanje bebe u krevetiću te ignoriranje njezina plača, piše Yahoo. Roditelji će pritom povremeno provjeriti da je beba u redu te da nema opasnosti oko nje koje bi joj mogle naštetiti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:55
Modificirana verzija ove metode uključuje nešto što ljudi zovu "kontrolirano plakanje". To znači da će roditelj ignorirati dječji plač određeno vrijeme, a zatim će kratko umiriti bebu. Ideja je da se vrijeme čekanje od plača da umirivanja postupno povećava, kako bi beba shvatila da nitko neće doći baviti se njome pa će umjesto toga zaspati.
No postoje dva velika problema s ovakvim pristupima. Bebe se mogu tijekom dužeg perioda plača toliko uznemiriti da im porastu razine hormona stresa. Dodatno, ne odgovaranje na dječji plač kosi se sa svim što znamo o pozitivnom povezivanju s djetetom. Djeca koja su naučila da će netko odgovoriti na njihove potrebe na primjeren način pun ljubavi, obično se razvijaju u mališane koji su društveniji, emocionalniji i bolji u školi.
Što misli struka
Istraživanja obje metode pokazala su nejasne rezultate, uglavnom jer većina roditelja osjeća prevelik stres ako dijete ostavljaju da plače. To nije neočekivano jer roditelji moraju odgovoriti na potrebe svog djeteta. Druga istraživanja pokazuju da obje tehnike djeluju samo privremeno, ili samo kod neke djece. U još jednom istraživanju promatrali su kako majke koriste savjete o uspavljivanju djece koje su pročitale u knjigama.
Pokazalo se da takvi savjeti vrijede za oko 20 posto majki, dok se većina borila s uputama ili one nisu imale nikakvog učinka, pa su na kraju žene bile frustrirane osjećajući neuspjeh. Razlog zašto treniranje spavanja ne djeluje leži u činjenici da je buđenje noću normalna razvojna faza za većinu novorođenčadi do prve godine života. Čak i odrasli ponekad imaju problema zaspati ili održati kvalitetu sna tijekom noći, a nesanica se smatra čestim problemom. No za razliku od novorođenčadi, odrasli mogu ispuniti neke svoje osnovne potrebe. Ako se probudimo, možemo si pripremiti topli napitak, navući zavjese ili razmišljati. Dodatno, pojedini roditelji dobivaju zbunjujuće savjete jer naslovi u knjigama ne pokazuju čitavu sliku problema. U jednom istraživanju podijelili su majke u dvije skupine.
U prvoj skupini su bile one koje su djecu uspavljivale uz pomoć bihevioralnih tehnika, a u drugoj su ih uspavljivale na uobičajeni način. One koje su bile u grupi s tehnikama kazale su da su tijekom godine imale manje problema sa spavanjem te su se psihički osjećale bolje. No one majke koje su učili o normalnom usnivanju djeteta dobile su priliku razgovarati sa medicinskom sestrom o svojim brigama i vlastitim idejama skrbi o djetetu. Do kraja istraživanja pokazalo se da su najviše koristi imale majke koje su imale sugovornike za svoje brige i pitanja, dakle one koje su razgovarale sa medicinskom sestrom. Nije li to dokaz da je bolje, umjesto baviti se tehnikama, potražiti potporu obitelji?
Pa što onda djeluje?
Ako ovo čitate kao roditelj koji mjesecima nije spavao, ne očajavajte. Postoje nježniji načini da vaša beba spava bez da prije toga slušate njezin neutješan plač. Dobra stvar je da potpora može biti jednako učinkovita, a smanjuje stres za sve. Dakle, najprije trebate razumjeti djetetove potrebe za snom. U svakom tijelu postoje dva mehanizma koja reguliraju potrebu za spavanjem. Na prvom je mjestu tzv. cirkadijalni ritam ili tjelesni sat. Regulira ga izloženost svjetlu, buci, aktivnosti i društvenim zbivanjima tijekom dana. Pomaže ako izlazite tijekom dana, a noću zamračite sobu sat ili dva prije polaska u krevet. Kod nekih roditelja pomaže predvidljivost rutine koja djetetu daje signale da se bliži vrijeme spavanja, poput kupanja, presvlačenja ili čitanja priče. Postoji i drugi mehanizam, tzv. homeostatski pritisak.
Potreba za spavanjem kad vam se oči sklapaju razvija se tijekom budnih sati. Što smo mlađi, teže nam je ostati budnima. Ako razumijemo kako omogućiti bebi redovito drijemanje i tako spriječiti da postanu preumorni, to može značiti veliku razliku. Da dođemo do toga, trebamo upoznati bebine navike spavanja, hranjenja i drugih aktivnosti. Tek tada roditelj može prepoznati znakove koji će upozoriti da je beba spremna za spavanje, prije nego što postane preumorna i frustrirana. To će ujedno produbiti vezu između roditelja i djeteta.
Ako znate kada djetetu treba igre, kad želi tišinu, kad mu treba hrana, a kada se želi maziti, to sve znači da ste stvorili vezu. Niti jedna knjiga ne može roditelju reći što njegovo dijete treba u točno tom trenutku. To možete postići isključivo promatranjem te metodom pokušaja i pogrešaka.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
09:49
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
