Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Kako pomoći, a ne odmoći: Kod napada panike ovo se ne govori

Gledati nekoga kako prolazi kroz napad panike može biti zastrašujuće iskustvo. Takvi se ljudi jednostavno zalede i blokiraju u trenutku potpune nemoći. Naši stručnjaci savjetuju što učiniti.

Iako je riječ o stanju izazvanom tjeskobom i psihičkim stanjem, ono što se kod paničnih napadaja najprije uoči su ozbiljni i teški fizički simptomi koji mogu lažno usmjeriti čovjeka ili nekog bližnjeg da posumnja kako je riječ o zdravstvenom problemu fizičke naravi.

Foto: Dreamstime

-  Moderna psihijatrija se u posljednje vrijeme najviše susreće s problemom paničnih napadaja ili ataka. To su stanja koja prate najčešće tjelesni simptomi i upravo su ti tjelesni simptomi oni koji maskiraju da je u podlozi psihijatrijska geneza poremećaja. Pacijenti koji imaju napadaje panike kod psihijatra nerijetko dolaze sa kompletnom i obilnom medicinskom dokumentacijom koja redovito sadrži obradu kardiologa i neurologa - pojašnjava ugledni splitski psihijatar doc.dr.sc. prim. Boran Uglešić, dr. med.

BEZ KONTROLE Napadaji panike najčešći su kod mlađih - evo kako si pomoći

Ističe kako su najčešći simptomi probadanje u prsištu, osjećaj da čovjek na prsima ima tešku ploču, lupanje srca, gušenje, knedla u grlu, suhoća usta, glavobolje, trnci u prstima, znojenje dlanova, podrhtavanje tijela, i cijeli niz drugih vegetativnih simptoma. 

Foto: dreamstime

- Poremećaj paničnih ataka zovemo smetnjama anksiodepresivnog kruga, što jasno govori da su dominantni simptomi tjeskobe i depresivnosti. Rijetko nam dolazi bolesnik sa izoliranim napadajem. Obično su ti napadaji praćeni smetnjama spavanja i to prosnivanja tako da se pacijent budi nakon tri do četiri sata spavanja. Usto pati od gubitka apetita, smetnji seksualne zainteresiranosti ili funkcionalnosti te smetnji koncentracije, pamćenja, pažnje i slično - nastavio je dr. Uglešić dodajući kako se simptomi paničnih napadaja i depresije preklapaju u mnogo točaka. Razlog nastanka takvog stanja je adrenalinski odgovor tijela što se isprva čini kao odgovor na traumatsko iskustvo ili vanjski podražaj.

Foto: Dreamstime

- Međutim napadaji panike se u pravilu zbivaju u stanjima mirovanja i maksimalne relaksacije. To upućuje na činjenicu da naš mozak ne prepoznaje stanje relaksacije nego i dalje doživljava da je tijelo pod stanjem ugroze. Osnovni problem je u cijelom nizu egzogenih frustrirajućih faktora pa ćemo kod osoba koje imaju napade panike u osnovi uvijek naći bazičnu nesigurnost, tjeskobu, nemir, strah, razdražljivost, zabrinutost i nemoć. Možemo se pitati je li to poremećaj, stanje ili realnost. Mi u psihijatriji kažemo da je čovjek postao usko grlo društva, da je cijelo vrijeme pod pritiscima, od egzistencijalnih do poslovnih i bračnih problema tako da su napadaji panike danas postali skoro prihvaćene reakcije na niz životnih situacija koje očito u nama izazivaju stanje nemira nelagode, pobuđenosti, straha i nemogućnosti adekvatnog nošenja sa cijelom problematikom koja nas ugrožava - istaknuo je dr. Uglešić.

Stress concept | Autor: Dreamstime Foto: Dreamstime

Čovjek koji proživljava takvo traumatično iskustvo redovito je u takvom stanju da se ne može otrgnuti od pojave simptoma niti si pomoći na drugi način. Zato je važna reakcija okoline, pa dr. Uglešić savjetuje što učiniti kad primijetimo da netko pored nas proživljava panični napadaj.

Foto: Dreamstime

- Bolesnici govore da se u tim trenucima intenzivno boje smrti i nema racionalnog objašnjenja koje će omogućiti povlačenje simptoma. Na racionalan način će mu netko ići objasniti da je sve u redu i da mu nije ništa, ali to neće pomoći. Pomaže blizina bilo koga, osjećaj da pacijent nije sam, da mu netko može pomoći ako se situacija pogorša, pa će to pridonijeti da napad bude manjeg intenziteta i možda kraćeg trajanja. Napadaj traje obično nekoliko minuta, neočekivan je, nelagodan, nepredvidljiv i nekontrolirajući. Treba pokušati otkloniti pažnju i fokus sa samog doživljavanja, no ta su stanja toliko intenzivna da bolesnik nije u mogućnosti biti fokusiran ili otkloniti žanju sa bilo čega osim sa stanja gubitka kontrole nad životom i straha od smrti - kazao je dr. Uglešić.

Istaknuo je i kako postoje dvije rečenice koje se u prisustvu ljudi koji proživljavaju napadaj panike nikad ne bi smjele izgovoriti.

themoviedb.org STRAŠAN OSJEĆAJ Napadaji panike: Začaran krug straha koji dolazi bez najave

- To su rečenice "nije ti ništa" i "ti moraš". Niti on bilo što mora, niti je točno da mu nije ništa. Takve izjave neće smiriti pacijenta nego mu dati do znanja da okolina nema razumijevanja za njegovu situaciju koju on osobno doživljava iznimno traumatičnom - kazao je psihijatar. Bilo bi dobro, savjetuje on, ako pacijent već ima povijest paničnih napadaja, znati kod kojeg se psihijatra liječi jer mu u tim trenucima, navodi on dalje, učinkovito može pomoći samo specijalist.

Foto: Dreamstime
- Definitivno treba javiti psihijatru koji će opisane smetnje iz spektra anksioznosti, depresivnosti i panike liječiti jedinim mogućnim i ispravnim načinom u tom trenutku, a to je uključivanje u terapiju anksiolitika brzog djelovanja koji će djelovati kao "protupožarni aparat", ali uz to obavezno i uključivanje lijekova iz skupine antidepresiva koji će nakon perioda od četiri tjedna početi djelovati i prevenirati mogućnost razvoja ponovnih napada panike - istaknuo je dr. Uglešić.

Komentari (7)
  • Desilo mi se nekoliko puta, jednom u večernjoj šetnji nasred ulice, doslovno sam mislio da budem sam umro, nigdje nikoga. Najgori osjećaj, ali puno ljudi to ne shvaća.

    7. 6. 2019,   08:24
  • Bio je lijep sunčan dan. Vozio sam se i tramvaju kad mi je od jednom počelo nestajati zraka. Počela je bol u prsima, a puls je valjda bio na 300. U glavi osjećaj kao da ću se onesvjestiti, a zuji mi u ušima, a trne mi lijeva ruka. Ovo je srčani udar mislio sam, iako sam imao tek 19, i bavio se sportom. Bio sam siguran da ću umrijeti. Nazvao sam hitnu koja je brzo došla, ali sve je prošlo za 15min, jedino što sam se osjećao jako iscrpljenim. Poslije mi je bilo ok, doktoru nisma išao. Mjesec dan poslije, ponovilo se. Pa tjedan iza. Svaki put hitna. Mislio sam da mi nešto ozbiljno nije u redu za zdravljem(fizičkim), išao sam na razne pretrage od štitnjače do srca, neurolaga i eeg. Sve u redu. Tek nakon pola godine sam dobio dijagnozu -panični poremećaj. Jako dugo vremena sam mislio da mi je ostalo još jako malo života, bez obzira što su me uvjeravali da sam ok. Mislio sam, ako je i bilo sve ok, intenzivni svakodnevni napadi su mi do sada definitivno oštetili srce, mozak i živce. Jedno vrijeme nisam mogao izaći iz kuće. Moj život se iz temelja promijenio. Počeo sam meditirati, piti čaj gospine trave i matičnjaka, bilo mi je malo bolje neko vrijeme, pa opet gore. Pio sam i ssri propisane od liječnika 8 mjeseci koji su 70% pomogli, a onda sam ih prestao piti pa mi je postalo još gore nego što je ikad bilo. Pitao sam se, da li ću ja cijeli život ovako, čini se da za ovo nema lijeka, naučiš se samo živjeti s tim i ublažiti simptome. Bio sam u krivu.

    7. 6. 2019,   10:16
  • Bolujem od paničnog poremećaja već godinama.U najgoroj fazi skoro pa nisam mogla izaći iz kuće ali evo danas sam udana,zaposlena,mama dvoje djece..Uz pravilnu terapiju i pomoć najbližih jednostavno se naučiš živjeti s tim.

    7. 6. 2019,   09:16