Kralj IKEE: Najbolja formula uspjeha štedljivog milijardera

Kad se 21. kolovoza otvori prva IKEA u Hrvatskoj, bit ćemo 38. država u svijetu u kojoj danas posluje taj najveći lanac prodavaonica namještajem na svijetu. Tek prije desetak godina javnost se zainteresirala za Ingvara Kamprada. Tad je prvi put procijenjeno da je po bogatstvu pretekao najbogatijeg čovjeka na svijetu Billa Gatesa. Za Šveđanina kojem je tada bilo 78 godina znalo je malo njih, ali za lanac prodavaonica namještajem IKEA, znao je cijeli svijet. Nije ni čudno, jer Ingvar Kamprad i danas, kad se njegovo bogatstvo procjenjuje na nekoliko milijardi eura, ostavlja dojam čovjeka iz susjedstva. Ničim se ne ističe. 

Ne vozi privatni avion, ni bijesne automobile, nema luksuzne jahte, njegova kuća u Lausannei u Švicarskoj izgleda gotovo skromno, a opremljena je IKEA-inim namještajem. Susjedi tvrde da Ingvar i supruga Margaretha sami odlaze u prodavaonicu u tjednu nabavu namirnica, a kad ne kuhaju, vole ručati u IKEA-inu restoranu. U autobiografiji priznao je da je dva svoja najveća grijeha. Jedan je bio ovisnost o alkoholu od koje se uspješno izliječio. Drugi grijeh, zbog kojeg se i danas iskupljuje, članstvo je u švedskoj političkoj stranci koja je podržavala naciste. “Toga se doista sramim”, napisao je u knjizi. Od tada često daje pozamašne svote u dobrotvorne svrhe. Godišnje je to i do milijardu kuna, a nerijetko su to upravo razne židovske organizacije. 

Njegova priča počinje 1926. godine kad se rodio na obiteljskom imanju Elmtarydu nedaleko od sela Agunnaryda na jugu Švedske. Već s pet godina pokazao je da je iznimno talentiran za trgovanje. U tvornici je kupovao šibice i prodavao ih uz minimalnu maržu susjedima ili na sajmovima. Sa sedam godina proširio je tržište jer je već vozio bicikl pa je robu dostavljao i u okolna sela. Naučio je da, kupi li šibice u tvornici bez ambalaže, može ih dobiti jeftinije. A onda je svoju ponudu proširio i na sjemenje za cvijeće, razglednice, božićne ukrase za jele i na kraju olovke i kemijske. Prikupio je zavidnu ušteđevinu, a kad je sa 17 godina završio srednju školu, otac ga je dodatno nagradio povećim džeparcem. 

Odmah je točno znao što će učiniti s novcem. Osnovao je IKEA-u. Tvrtki je dao ime po početnim slovima svog imena i prezimena, te imena farme i rodnog sela. Bilo je to 1943. Tad je još prodavao samo olovke, novčanike, rame za slike, satove i nakit. Kamprad je ubrzo shvatio važnost oglašavanja, pa je već 1945. počeo svoju tvrtku reklamirati u novinama, a počeo je primati narudžbe i poštom, te slati proizvode na kućnu adresu. Unajmio je kamion kojim se ujutro razvozilo mlijeko i njime dostavljao robu na obližnju željezničku stanicu. 

S vremenom je u ponudu uvrstio pokućstvo lokalnih stolara, a kad se asortiman proširio, shvatio je da je vrijeme za tiskanje kataloga. Prvi IKEA-in katalog iz tiskare je izašao 1951. godine. Dvije godine poslije izgradio je i prvi salon namještaja u obližnjem Älmhultu. Kupci su prvi put mogli razgledati proizvode prije no što ih kupe. Ipak, uspjeh je gradio na vrlo prihvatljivim cijenama. Već tada njegov moto je bio – “najbolja roba za utrošeni novac”. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!