Ljudi koji žive u trenutku su zadovoljniji i smireniji

Na poslu sanjamo idiličan odmor, a na odmoru se brinemo o poslu koji nas čeka. Misli nam se nerijetko “zabavljaju” događajima iz prošlosti, kao i brigom o nesigurnoj budućnosti. Malo tko zna i uspijeva živjeti u sadašnjosti. Točnije, u trenutku. Zbog brzog života brojni trenuci neprimjetno iskliznu pa se poslije često ne možemo ni sjetiti kako nam je dan prošao. A jedini trenutak koji doista imamo je ovaj sad.
Jučer je prošlo, sutra još nije došlo, a zbog brige o njima gubimo današnji dan. Život koji prolazi, a u kojem nismo aktivno sudjelovali zbiva se uglavnom zbog želje i potrebe da ga kontroliramo. Tako misli počinju kontrolirati nas, umjesto mi njih. Stručnjaci vjeruju da je rješenje u promišljanju. Živimo li u trenutku, tada smo u stanju promišljanja, aktivno i otvoreno uključeni u trenutačni događaj.
 U tim trenucima vi ste promatrači svojih misli koje ni u jednom trenutku niste osudili. Promatrate ono što se događa, ali bez dramatičnih emocija, društvenog ili bilo kojega drugog pritiska. Čim se počnete brinuti o budućnosti, javit će se strah od nepoznatog te želja za kontrolom i nemoć.
Ljudi koji nastoje živjeti sada često su smireniji, sretniji, u boljim odnosima s partnerima i ukućanima, a i boljeg zdravlja, pokazala su istraživanja. Za promišljanje je potrebno malo vježbe, ali nju se ipak ne smije shvatiti kao cilj jer je on budućnost.

PREVIŠE RAZMIŠLJAŠ O TOME KAKO PLEŠEŠ
Previše razmišljanja o onome što trenutačno radite može rezultirati sputanošću i pritiskom. Taj paradoks odnosi se na situacije poput neugode na plesnom podiju. Što više razmišljate, to vam lošije ide. Zato, prestanite misliti i priuštite si odličnu zabavu.

VEĆ IMAŠ ŠTO ŽELIŠ, NE MISLI NA SUTRA
Na prekrasnom ste jezeru. Razmišljate: “Ovdje je tako divno. Morat ću jednom opet doći”. Umjesto da uživate sad, vi planirate budućnost, koja vam je upravo ostvarena. Uvjerite se da ste već tu. Opustite se i prepustite tom divnom trenutku.

PRIHVAĆANJE TUŽNIH EMOCIJA OSLOBAĐA
Negativne misli i emocije su normalne. Osobito nakon teškog gubitka ili prekida. Opirete li im se, samo će se povećati. Zato ih je najbolje prihvatiti. To ne znači da više nemate nade ili ciljeva. To samo znači da ste prihvatili stvari koje su izvan vaše kontrole.