Loredana Bahorić: Kreativnost me čini sretnom i mladolikom

I oni koji ne poznaju modnu dizajnericu Loredanu Bahorić (56), složit će se da je jedna od naših najljepše odjevenih sugrađanki i najbolja promotorica svojeg brenda Charlie Designa. Ona svojim primjerom pokazuje sve ono što želi reći i svojim radom, a to mogu samo rijetki koji su postigli unutarnju ravnotežu svih svojih sklonosti. I nije to samo zbog njezina prepoznatljiva stila odijevanja, koji odlikuju jednostavni monokromatski komadi, nego i zbog osobnosti koja, pomirujući krhkost i smjelost, plijeni pozornost. 

I kad prilazi nekome koga još ne poznaje, lice joj krasi topao osmijeh, ne razmetljivo preširok niti suzdržano premali, baš onakav kakav će učiniti da se osoba kojoj prilazi osjeti opušteno i donekle privilegirano, a takvu će osjećaju pridonijeti i način na koji će vam se predstaviti: pružit će vam ruku i reći jednostavno - Lori. 

Takav će dojam steći i oni koji uđu u njezine prodavaonice u kojima već više od 26 godina odijeva žene tako da se osjećaju ljepše i posebnije, ali i skromno dodaje da su se sve te godine nanizale bez “predumišljaja“, jednostavno kolekciju po kolekciju. Unatoč tom zavidnom iskustvu, kaže da sa svakom novom kolekcijom počinje ispočetka.

- Uskoro moram postaviti novu kolekciju, jednostavno moram.  Ma koliko kolekcija napravila, svaka je iduća novi izazov.  Dva puta godišnje krećete od nule. Ne mislim pritom na inspiraciju, nje imam čak i previše pa trebam kanalizirati sve te ideje koje naviru i nekako ih pročistiti, uklopiti u kolekciju. Na putu od ideje do konačnog proizvoda mnogo je problema: od odabira materijala do realizacije.  A tu je i neizvjesnost, kako će kolekcija biti primljena, hoće li se svidjeti.  Jer nije poanta napraviti jednu dobru kolekciju, to može gotovo svatko. Ali trajati u tom poslu i opstati, to je već umijeće: svaka kolekcija mora biti prepoznatljiva i istodobno drukčija i tek kad se nešto počne prodavati znaš je li nešto prihvaćeno  - govori nam Loredana i kaže da je bilo teških trenutaka, kad je bilo neizvjesno kako nastaviti dalje. 

Tajna je njezina uspješna trajanja i u doba kad su mnogi oko nje pokleknuli i odustali sasvim sigurno i u tome što je na vrijeme shvatila da osim što treba slijediti svoju kreativnost mora i osluškivati klijente. 

- Tko to ne radi ili ne govori istinu ili ne prodaje.  Moraš ostati svoj, ali i  uvažiti tuđe želje, osluhnuti ono što ljudi žele - kaže Loredana i dodaje da joj zato više i ne smeta ako vidi da netko nosi njezinu odjeću na nešto drukčiji način nego što je to ona zamislila. Danas prepoznatljiv Charlie stil idejni začetak vuče iz dana Loredanina odrastanja u Šibeniku, a konkretnije je obrise poprimio tijekom njezinih  manekenskih dana kojih se rado prisjeti.

- Kao mala nisam sanjala o manekenstvu, ali sam uvijek bila svoja i  mijenjala nešto na odjeći. I fizički sam bila drukčija, pa sam se uvijek isticala, a ljubav prema modi začela se u gimnaziji, u doba kad nije ničega za kupiti pa sam sama počela bojiti plahte kako bih dobila materijale kakve sam htjela. Nije bilo ni novca pa sam si pomalo počela sama šivati odjeću. Samouka sam, nitko mi nije pomagao. Jednostavno sam željela biti drukčija. Poslije gimnazije sam došla u Zagreb i tada sam si već svu odjeću sama šivala. Izgledala sam posve drukčije od drugih. I tada, kad nije bilo lista najbolje odjevenih osoba kao danas, slikali su me po ulicama - prisjeća se danas uspješna dizajnerica kreativnih početaka, ali i prvih manekenskih koraka. 

- Brzo sam se navikla na snimanja i svjetla pozornice. Iako nisam taj tip,  dosta sam zatvorena i držim se po strani, ali neki se dio mene ne boji svjetla pozornice i voli se isticati. Tako i danas, odem na neko događanje, pa onda neko vrijeme nemam potrebu za izlascima. Iz manekenskih mi je dana međutim  ostalo dosta lijepih prijateljstva. Na primjer, ono s Tihanom Harapin Zalepugin traje do današnjih dana. Bila su to lijepa vremena i tad je bilo najljepše baviti se modom. Bilo je to doba glamura na sceni. 

Bilo je to doba glamura na sceni. Dosta se putovalo. Nas desetak je radilo sve, nije bilo kastinga u današnjem smislu, postojala je prva ekipa koja je radila sve. Super smo zarađivali na reklamama. Ja sam bila ekskluzivna manekenka za Standard konfekciju, koja je tada bila modni pojam. Manekenstvo je bilo je posve drukčije nego danas, ne znam koliko današnje djevojke mogu živjeti od toga - brzo se vraća Loredana u stvarnost koja je, koliko kod bila sklona kreativnim odmacima od nje, ne plaši.  

Novi joj je zamah dalo i to što se obiteljskom poslu nedavno pridružio i sin Tomislav. Bio je to povod da se iz lokacije u Staroj Vlaškoj s adrese na kojoj je Charlie počeo osvajati srca Zagrepčanki presele na drugu, veću lokaciju u istoj ulici. Tako su sada u istom prostoru ujedinjene dvije modne poetike koje opet imaju  zajedničko ishodište, ali i nadopunjuju ponudu jer se Tomislav bavi muškom modom, a kako je i Loredanin suprug uključen u računovodstveni i druge aspekte poslovanja koji ne uključuju estetiku, Charlie je u punom smislu riječi obiteljski posao.      

- Katkad mi se činilo da Tomislav ne čuje što mu govorim, ali onda u onome što je napravio vidim da me je čuo. To je krasan trenutak. Jako mi je drago da je pošao mojim stopama. Zapravo je oduvijek pokazivao sklonost umjetničkom i kreativnom. Kad je bio mlađi crtao je stripove, ali kako nije bilo školovanja za to, upisao je dizajnersku gimnaziju, a kad je upisao Tekstilno-tehnološki fakultet bila sam jako zadovoljna. Ipak je on rastao u tom okruženju. Jedina je mana toga što smo svi u istoj tvrtki da svi živimo od jednog izvora, pa ako nešto zaškripi, nemamo alternativni izvod prihoda. 

Unatoč tome Loredana uspijeva svakodnevne obveze održati u uhodanu ritmu koji joj odgovara i dalje pothranjuje njezinu kreativnost. Dan joj, kaže, ne počinje prerano.

- Oko pola osam, osam sa svojim perzijskim mačkom Buddhom popijem Nescafe i promišljam o danu koji me očekuje. Složim si dnevni raspored  i odlazim u radionicu koja mi je preko puta kuće. Odradim isplanirano i oko 2 sata sam kod kuće. Tada kuham, nekad nešto jednostavnije katkad kompliciranije, ali većinom  je riječ o nekakvom spoju talijanske i dalmatinske kuhinje. Volim kuhati i priređivati kućna druženja za prijatelje  - govori nam Loredana i dodaje da je neke stvari opuštaju više od drugih i pune je energijom. Među njima nema nekih posebnih tretmana ljepote - iako je poznata po mladenačkom i njegovanu izgledu koji, kaže, postiže samo oblikovanjem obrva, i crvenim ružem koji razvedri i najoblačniji dan -  nego se više od svega veseli filmovima.   

- Velik sam filmofil i u kući imam pravu kinosalu. To mi je bijeg od stvarnosti i način punjenja energijom. Posebno volim filmove s neočekivanim obratima, mogu i po nekoliko puta gledati neki film, već znam i scene i dijaloge, ali imam ga potrebu opet pogledati. A ljeti volim vrijeme provoditi u svom vrtu koji me doista opušta.  Osim vrta Loredani je i kuća u kojoj živi prostor iskazivanja osobnosti pa ga je uredila jednako pažljivo kao što kreira svoju odjeću. Uređenje prostora u kojem živi Loredana naziva procesom koji traje jer stalno ima potrebu nešto promijeniti ili nadopuniti. Kaže da je i prijatelji stalno traže da i njima uredi stan, pa sada uređuje mali stan na gornjem gradu. Ljetu se veseli zbog ljetovanja u Šibeniku i obilaženja bezbrojnih jadranskih otočića, ali voli i putovanja u drukčija podneblja, posebno u Italiju za koju kaže da joj je bliska senzibilitetom pa je često tamo, u Firenzi, Sienni, Milanu, bilo da je u posjetu prijateljima ili zbog posla. No s udaljenijim mjestima je drukčije.  

- Kad god idem na neko mjesto gdje još nisam bila, osjećam neku vrstu straha, nelagode. Čak sam i i sama na sebe ljutita zbog toga. Kad jednom dođem na odredište sve je u redu. Posebno me dulja putovanja limitiraju, jer me sputava velik strah od letenja kojeg bih se voljela riješiti - povjerila nam je Loredana, koja je najbolji primjer za to kako sloboda kreativnosti udružena s ustrajnošću i otvorenošću tuđim željama i potrebama rađa dobrim plodovima. Osoba koja je spoznala sve to, sigurno može i strah od letenja pretvoriti u nadahnuće za neki budući projekt, dokle god je svoja, krhka i snažna istodobno, i uvijek drukčija.     

Ponosna na sina koji nastavlja njezinim stopama 

Tomislav je uvijek pokazivao sklonost umjetničkom i kreativnom. Kad je bio mlađi, crtao je stripove, ali kako nije bilo školovanja za to, išao je u dizajnersku gimnaziju, a kad je upisao Tekstilno-tehnološki fakultet bila sam jako zadovoljna. Ipak je odrastao u tom okruženju. 

Prijateljstvo koje godine nisu nagrizle 

S Tihanom Harapin Zalepugin prijateljuje od manekenskih dana. Iako su dosta različite, to ih nije razdvojilo. Cijeni njezinu izravnost i divi se njezinoj smjelosti da, recimo, sama sjedne u avion i ode na putovanje.   

Uređivanje životnog prostora kao trajan proces

Uređenje prostora u kojem živi Loredana naziva procesom koji traje jer stalno ima potrebu nešto promijeniti ili nadopuniti. Često je, kaže, prijatelji traže da im uredi stan, ali ih uglavnom mora odbiti zbog premalo vremena. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!