Marija Borić: Naučila sam boriti se jer živi se samo jednom...

Zaštitni znak glumice Marije Borić (32) njene su prekrasne plave kovrče, koje je naslijedila od oba roditelja. Mnogi je prepoznaju i kao odličnu pjevačicu i pobjednicu pete sezone “Zvijezde pjevaju”, gdje je nastupima žiri oduševila u duetu s Ervinom Baučićem. Ljubav za pjevanjem usadio joj je otac Tomislav, poznati operni pjevač, koji joj je mnogo pomogao svojim savjetima i tad je izjavila da je upravo on zaslužan za taj njezin trijumf...

- Otac me naučio da kad pjevam, zapravo ispričam priču. Nije me kočio, isto kao ni majka, ni u čemu. Poštovao je moje želje. Kao mala željela sam u glazbenu školu, ali me nisu htjeli primiti jer su rekli da nemam sluha. Ali evo, kad sam otišla na audiciju za predstavu ‘Ero s onoga svijeta’, prošla sam bez problema i pjevala sam u operi pune tri sezone - priča Marija. Nije joj to jedina “glazbena” uloga. Igrala je Janis Joplin u kazalištu  Komedija. Kad je prihvatila ulogu, nije razmišljala koliko će zahtjevna biti, ali kaže kako stoji iza svakog otpjevanog stiha. Njoj je pjesma u genima.

- Da nisam glumica, bila bi pjevačica, da nisam pjevačica, bila bih plesačica. Ovako sam glumica, pa mogu glumiti i da sam jedno i drugo – objašnjava Mara, kako je prijatelji zovu od milja. Od prve profesionalne uloge, “Lažna barunica” u režiji Vida Baloga nakon prve godine Akademije, već deset godina radi bez prestanka. Ubrzo nakon toga uslijedili su televizijski angažmani, serije “Ljubav u zaleđu”, “Cimmer fraj”, “Najbolje godine”, “Ratkajevi”, “Nad lipom 35”, kao i nekoliko filmskih uloga...

- Sjećam se početka snimanja ‘Ratkajevih’ i druge scene. Bio mi je to zapravo prvi susret sa sapunicama. Igrala sam Ivku, koja je kajkavka. Pokojnog režisera Nikolu Ivandu pitala sam koliko duboko mogu ići s kajkavskim, a on je rekao: ‘Počni pa ćemo vidjeti’. Pa ja ispalih ‘Snočka je bilo snočka, denes je denes’ (sinoć je bilo sinoć, danas danas) i svi koji su sa mnom radili prasnuli su u smijeh. I još me dan danas zezaju tom rečenicom. Zovu me i Ivka kad me sretnu na ulici - govori Marija i dodaje:

- Volim i kazalište, i serije, i film, i ne želim se ni na što ograničavati. Kojega god projekta da se uhvatim, od nožnog palca do vrha glave pokušavam ga napraviti u potpunosti. Kad snimaš sapunice i 17 scena dnevno, ne možeš sve savršeno odraditi jer ne ovise svi faktori o tebi. Isto tako, izgrađuju me ljudi s kojima radim na setovima, ne uloge. Gledam i svestrane kolege kako rade i učim. Važno je u glumačkom poslu imati otvorene oči i srce jer tako možeš puno toga ‘pokupiti’ - kaže Marija. Iako ima mnogo “utakmica u nogama”, kaže da je pjevanje uživo bilo posebno iskustvo. Osim finalne večeri, prije svakog nastupa hvatala ju je mala trema.

- Kad sam izašla prvi put na pozornicu s Ervinom, morala sam pjevati za pravo, a ne ‘igrati’. Zapravo morala sam biti ja. Pred tobom je publika, pred ekranima te gleda cijela zemlja, pa rekoh: ‘Ako je dobro, dobro je, ako nije, nije’. Prvi put kad sam izašla na pozornicu držala sam se za sako cijeli nastup jer sam mislila da ću se srušiti.Prije ‘Rollin in deep’ sestra Janja morala je doći do svlačionice i masirati me koliko sam se stisla - prisjeća se Marija.

Ovo ljeto u punom je angažmanu na Histrionskom ljetu na Opatovini, gdje glumi u hvaljenoj predstavi “Muke po Iveku”. Zadnja dva vikenda u kolovozu uz nju igra dvije predstave u jednoj večeri (na kabare sceni - “Škandal na vuglu Vlaške i Koturaške”). Kaže kako obožava svoj posao i nikad joj nije naporno na pozornici ili pripremati tekstove. Jer teže joj je kad se ne radi nego kad se radi...

- Formu održavam vožnjom bicikla i dosta hodam. Idem i na plivanje, a igram i predstave svaki dan. Fizički je naporno, ali ne žalim se jer mi je to posao. No što sam u boljoj kondiciji, lakše mi je raditi – kaže Mara i dodaje da nema potrebe za stalnim dijetama. 

- Prošle godine bila sam na Dukan dijeti, ali kad je krajem ljeta sazrio moj krumpir u vrtu u Jarkima, nisam si više mogla pomoći. Inače, ne jedem preko mjere. Jedem na tanjuru kolika mi je šaka, iako i ja imam ‘epizoda’, pa sam se nedavno prejela tatarskog bifteka. Ali to stvarno ne radim često. Inače nosim traperice broj 28 i kad ih mogu zakopčati, onda sam sretna. U slučaju da dobijem kilu-dvije i više ne stanem u njih, onda malo pripazim – kaže.

Svjetla pozornice privlačila su je odmalena. 

- Pamtim da sam s četiri godine stala prvi put na pozornicu, igrala sam Crvenkapicu u vrtiću. Mama mi je čitala tekst pa sam naučila cijelu predstavu napamet, što mi i danas pomaže jer brzo pamtim tekstove.

No Marija nije bila samo odlična na pozornici, imala je i još jednu veliku ljubav...

- Odlično mi je kao maloj išla matematika i čak sam odlazila i na natjecanja. Čini mi se i da gluma, ako se dobro postavi kao zadatak, može polučiti dobre rezultate. Čak mi je i falila matematika na fakultetu. Voljela sam se baviti logičkim zadacima.

Prvi izbor studija, međutim nije bila gluma, nego pravo, ali je ubrzo shvatila da želi pokušati upisati Akademiju.

- Cijelo sam se vrijeme vrtjela po HNK, gdje je radio tata. Oduvijek sam željela biti na pozornici, ali mislila sam si: ‘Tko bi neku malu iz Stubičkih Toplica primio na Akademiju?!’, no na kraju sam ipak upala. To smatram svojim najvećim uspjehom u tom razdoblju života - govori Marija. Smatra da je u životu sve borba i da nikad nema odustajanja. Sve slobodno vrijeme provodi kod roditelja u Zagorju. Ima vrt, u kojem uzgaja rajčice, krastavce, paprike, ciklu, kelj, blitvu, češnjak, luk, krumpir i jagode, koje sazrijevaju čak i u kolovozu... Za nju je to prava relaksacija, tamo najbolje puni baterije...

- Doma pečem kolače, nema stvari koju ne znam napraviti u vrtu, voćnjaku, skuhati. 

Priznaje da je ponekad tvrdoglava, ali joj nije teško priznati kad su drugi u pravu.

- Kad sam dobre volje, pokrećem ljude i društvo, no kad sam loše volje, neću izaći uopće iz kuće. Depresivne faze sam imala, ali svaki čovjek ima uspone i padove. Kad prođu, ja se više ne obazirem na to – kaže Mara. 

Idealan muškarac je onaj koji me razumije

O svojim ljubavnim odnosima ne želi govoriti, kaže, dok se ne uda. Ipak otkrila nam je da, kad ulazi u nove odnose, potpuno je otvorena jer joj drugi način nema smisla.

- Odavno sam spustila ručnu i krenem pa kamo stignem. Ponekad se zaljubim odmah, ponekad shvatiš nakon dugogodišnjeg poznanstva da je neka osoba prava za tebe u tom trenutku. Kad to otkrijem, padaju sve zavjese i otvaram se potpuno, no to nužno ponekad dovodi i do razočaranja. Zato mogu reći da sam s godinama postala oprezno otvorena osoba - priča Marija, koja jednog dana želi živjeti smirenim obiteljskim životom. Roditelji su joj 37 godina u braku i nada se da će i ona iskusiti jednog dana takvu sreću. 

- Idealan muškarac je onaj koji me razumije i koji se može nositi sa svime što nosim sa sobom, a toga ima puno. I lijepih i manje lijepih osobina. Nekad sam imala točnu viziju mog muškarca, no danas više ne, danas sam samo otvorila oči. Ne možete nekoga promijeniti po sebi samome. Ponekad mislim da se ne zauzimam dovoljno za sebe i previše popuštam, ali će to valjda s godinama sjesti – kaže Marija. Otkriva da je iznad svega romantična duša, a ponekad i patetična, što je usko povezano.

-Doživljavala sam romantične geste od drugih ljudi. Jedan momak kojem nisam mogla uzvratiti osjećaje na putu od Dubrovnika do Zagreba brao je na svakoj stanici cvijeće samo za mene, a taj buketić nikad nije povenuo – prisjeća se.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!