Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Mitovi: Jedinci nisu asocijalni, razmaženi, usamljeni i sebični

Ponašanje djeteta se formira roditeljskim stavovima, a ne činjenicom je li raslo samo ili okruženo braćom i sestrama. Najčešći mitovi o jedincima uključuju agresivnost, asocijalnost i razmaženost

Djeca koja odrastaju bez braće i sestara nikad ne nauče dijeliti, nemaju razvijen osjećaj empatije, razmaženi su i uvijek grabe sve samo za sebe... 

Ovo su samo neki od stereotipa koji neopravdano prate djecu koja odrastaju u obitelji u kojoj nema mlađe ili starije djece. Psihologinja Susan Newman kaže da su i danas najčešći mitovi oni koji kažu da je jedino dijete u obitelji razmaženo, agresivno, nesocijalizirano ili usamljeno.

Foto: Dreamstime

Tako je mit o tome da su jedinci razmaženi vjerojatno najrasprostranjeniji. Ipak, da tome nije baš tako ide u prilog i činjenica da prilično razmažene djece ima i u obiteljima s više djece. 

Roditelji su ključni

Newman, autorica knjige o zadaćama roditeljstva s jednim djetetom, kaže da su brojna istraživanja posljednjih 30 godina opovrgla mitove o jedincima te da se oni ne razlikuju u ponašanju od vršnjaka. Njihovo ponašanje, naime, najvećim dijelom ovisi o odgoju. 

Nadalje, dugo se smatralo da su jedinci manje komunikativni od druge djece jer nemaju braće, no ta djeca se komunikološki gledano najnormalnije razvijaju jer komuniciraju s drugom djecom u parku, vrtiću, školi ili tijekom igranja. 

Foto: Dreamstime

Sljedeći mit odnosi se na čestu frazu “jedinci su usamljeni“, no kako naglašava Newman, istina je potpuno drugačija. Najčešće vole biti u društvu druge djece baš zato što nemaju braću i sestre te se stoga više od drugih trude biti prihvaćeni u igri i općenito u društvu.

Stereotip da djeca jedinci šefuju svima oko sebe također je vrlo prisutan, no naređivanje drugima, baš kao i zahtjevnost ili razmaženost, jednako postoji i u obiteljima s više djece. Djeca to rade toliko koliko im roditelji dopuste. Također su i zahtjevni do granice tolerancije roditelja, što ne ovisi o broju djece u obitelji.

Pozitivni faktori

Biti jedinac nosi i neke pozitivne stvari. Istraživanje provedeno 2010. godine u Velikoj Britaniji pokazalo je da su mnoga djeca, žrtve maltretiranja starije braće i sestara, bila duboko nesretna, za razliku od jedinaca koji su pošteđeni takvih iskustava.

Foto: Dreamstime

Čak trećina djece tvrdi da ih starija braća i sestre ponekad udaraju, uzimaju stvari te govore ružne riječi. Jedan od razloga zašto su jedinci samouvjereni jest to što nisu prisiljeni boriti se s braćom. Znanstvenici tvrde da borba za roditeljsku pozornost te nužnost dijeljenja slatkiša i igračaka može biti razlog zašto su jedinci sretniji od djece s braćom i sestrama. 

Također, obitelj se ne može birati, a neka se djeca baš nikako ne slažu. Nesuglasice i svađe, pokazala su istraživanja, vrlo stresno djeluju i na roditelje, pa oni često odustaju od pokušaja da poboljšaju situaciju, ostavljajući djeci da to sama riješe.

Komentari (6)
  • to uvijek svi kažu,,ali nije točno

    30. 9. 2017,   18:57
  • Napokon i pozitivno nesto o nama....moja teorija je da smo se uvik morali sami samcati za sve pomucit, izborit, snac jer nemamo brace ni seke da nas poguraju, zastite, pomognu....roditelj se moze igrat sa ditetom al je to razlika od igre sa svojim godistem tako da smo u puno stvari i zreliji od dice di ih je bilo vise u obitelji....

    30. 9. 2017,   15:29
  • Ljudi su tu da ruše mitove i stereotipe..

    30. 9. 2017,   14:10