Poruka koju želite poslati je sreća i dobrota, pa nema razloga isticati da Djed Mraz nije osoba. Naučite ih da je on ljubav, radost, dijeljenje i ne rušite im iluzije prerano. U dječjoj dobi one služe da se razvije mašta
Nikad nije pravo vrijeme da im kažete kako nema Djeda Mraza
Postoji li Djed Mraz? Kako stigne obići svu djecu na svijetu? Nema roditelja koji nije bio suočen s ovim pitanjima. No treba li djeci reći istinu? Psiholozi smatraju da ne! Po prirodi su znatiželjna, razigrana, kreativna i imaju bogatu maštu. Bića iz fantazija posebno su važna i dio razvojnog puta predškolske djece.
- Vjerujući u Djeda Mraza, vjeruju u čuda, dobrotu i darivanje. Roditeljima je često žao razbiti čaroliju Božića te se brinu da će se dijete razočarati. Roditelji, ali i stručnjaci koji rade s djecom, ponekad zaborave da nam djeca znaju pokazati najbolji put. Zbog toga odgovor na pitanje kada djetetu reći da ne postoji Djed Mraz glasi - nikad. Ali možemo iskreno i na djetetu prilagođen način odgovarati na pitanja - pojašnjava dječja psihologinja Mija Roje.
I američki stručnjaci smatraju da je vjerovanje u Djeda Mraza pozitivno.
- Uopće nije loše da djeca vjeruju u mit o nekome tko pokušava ljude učiniti sretnima - kaže dr. Matthew Lorber, psihijatar u bolnici Lenox Hill u New Yorku.
Mašta je normalan dio razvoja i pomaže u razvijanju kreativnih umova, nastavlja Lorber,
- To je stvarna vrijednost i nešto što nadahnjuje djecu - kaže Lorber.
Djeca će, vjerojatno u vrijeme polaska u školu, početi s pitanjima jer su tad u misaonom razvoju i ulaze u novu fazu, u kojoj su konkretne i opipljive stvari u fokusu njihove pozornosti. Mašta postoji i dalje, no djeca traže sve više objašnjenja i uporišta u stvarnosti.
- Primijeti li dijete da se tata odjenuo u Djeda Mraza, možete mu reći istinu - tate i mame su pomagači Djeda Mraza koji šire veselje u svojoj obitelji. Poruka koju želite poslati je da, iako Djed Mraz nije stvaran, on živi tamo gdje je sve moguće - u našem srcu, duši, mašti i radosti. Simbolizira božićni duh, darivanje, zajedništvo i brigu jednih za druge, a mame i tate pomažu mu u tome, kao što će i djeca činiti jednog dana kad odrastu - ističe Roje.