Kada sam počela s ovim pokusom, nisam shvaćala koliko osobnog vremena je potrebno za smisleni telefonski razgovor. Često se družim s prijateljem i razgovaramo sat i više vremena, ispričala je Anne
MALI EKSPERIMENT
'Nisam slala poruke 7 dana, samo sam zvala, i odlično je!'
Moja majka je oduvijek bila, i još uvijek je, osoba koja voli telefonirati. Dok sam bila mlađa, dopustila mi je da imam vlastitu telefonsku liniju kako je moji prijatelji tinejdžeri ne bi ometali dok razgovara tijekom popodneva. Uvijek je to radila u multitaskingu, dok je prala suđe, pušila ili nam kuhala večeru. Ona je žena koja cijeni sadržajne i zabavne razgovore, i jedina osoba s kojom i dalje komuniciram samo razgovarajući na telefon, umjesto slanja poruka i kako to već danas ide s mojim prijateljima, ispričala je Anne Roderique-Jones na portalu self.com.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:51
Iako je svjesna da je u ovo doba moguće komunicirati i na drugačije načine, na primjer, putem poruka, njezina majka ima naviku od koje ju je teško odviknuti. Uz to, Anne je shvatila koliko su razgovori s majkom ugodni i zabavni, a tako nešto je teško postići dopisivanjem.
Ponesena tim iskustvom odlučila je na tjedan dana s ljudima oko sebe komunicirati isključivo razgovarajući na telefon, na sve ostalo je nakratko zaboravila. Potom je opisala svoje iskustvo i što je iz svega toga naučila.
'Pozivanje telefonom aktivira hitno stanje'
- Pozivanje nekoga, s kime inače komunicirate samo porukama može izazvati neželjenu reakciju. Prošle godine moja 17-godišnja nećakinja mi je poslala poruku da li me može nazvati za deset minuta. Počela sam se znojiti i već pomišljala hoću li trebati zvati hitnu pomoć. Ispostavilo se da moja nećakinja sasvim dobro, samo je željela razgovarati - ispričala je.
Kaže da je shvatila kako se zapitala - trebali li postojati dobar razlog zašto nekoga nazvati nakon navike dopisivanja SMS-om, razlog poput iznenadne bolesti ili važnog sastanka? Zaključila je da je dovoljno jednostavno poželjeti sa nekime porazgovarati i čuti mu glas.
- Shvatila sam i da glasovne poruke polako nestaju. Zahvaljujući ovom eksperimentu saznala sam da ljudi glasovne poruke više ne smatraju korisnim alatom, a ja sam ostavljala u početku duge poruke koje su se na kraju izgubile u svemiru - dodala je.
'Osjećala sam se kao na prvom spoju'
- Želite li da se netko osjeća potpuno nelagodno, dajte mu prsten iz vedra vremena i recite da želite razgovarati. Prve dvije minute telefonskog razgovora s osobom koja nije vaša vlastita majka, daju upravo takav osjećaj. Ali, kada jednom krenete, to je poput vožnje biciklom - rekla je.
- Nisam baš imala prakse u pozivanju prijatelja na telefon, iako često telefonski razgovaram s ljudima zbog posla. Našla sam se u situacijama da se spotičem na riječima tijekom uvodnog razgovora s prijateljima, ali jednom kada je to prošlo, uslijedila je glatka plovidba i razgovori su tekli prirodno - dodala je.
'Osjećam se puno bolje nakon razgovora'
- Kada sam započela s ovim pokusom, nisam shvaćala koliko osobnog vremena je potrebno za smisleni telefonski razgovor. Često se družim s prijateljem i razgovaramo sat i više vremena. Ono što sam nekada voljela kod slanja tekstualnih poruka je ta sažetost, znači, odgovoriti na pitanje bez potrebe javljanja na telefon - pojasnila je.
- No, dopisivanje SMS-om se pretvorilo u naše glavno sredstvo komunikacije i lako me usisalo u polusatni 'razgovor' ispunjen glupim gifovima i fotografijama mačaka. Oba načina komunikacije oduzimaju vam vrijeme, ali naučio sam da se nakon pravog razgovora s prijateljima osjećate konstruktivno i vrijedno - dodala je.
Kaže da je ovaj pokus započela tako da je nazvala prijateljicu Jonu (33) sa kojom se zna od malih nogu i često razgovaraju o svemu i svačemu. Razgovor je trajalo oko 45 minuta.
- Razgovarale smo o obiteljima, smrti naših očeva očeva i skorom ponovnom okupljanju u srednjoj školi. Bio je to vrhunac mog dana, ili čak tjedna - rekla je.
'Puno sam aktivnija i ne buljim toliko u ekrane'
- Jednom kada sam shvatila da je za telefoniranje potreban pristojan komad vremena, iskoristila sam to kao izgovor da izađem van i odem u šetnju. U svijetu u kojem smo opsjednuti multitaskingom, hodanje i razgovor je puno bolja kombinacija od gledanja po Facebooku ili provjeravanje e-pošte - rekla je.
Kaže da se osjeća autentičnije kada odvoji vrijeme i posveti ga stvarnom razgovoru sa prijateljem koji se nalazi na drugom kraju linije, nego kada mu šalje poruke.
- Također, to je za mene korisno jer sam više aktivna, a i upijam više vitamina D. Jedne sunčane nedjelje sam obavila tri telefonska razgovora i prošetala naokolo, prošla sam pješice više od osam kilometara - dodala je.
'Sada i oni mene nazovu, ne šalju SMS'
- Ispostavilo se da je većina ljudi koje sam zvala i s kojima sam pričala telefonski voljela te razgovore. Rekli su da su oduvijek voljeli tako razgovarati, više nego slati poruke te da im je nedostajao taj aspekt života - kaže.
Dodala je da su je sada ti isti ljudi počeli zvati kada je trebaju te joj više ne šalju poruke kao nekada. Zaključila je da su razgovori daleko kvalitetniji kada se osobi čuje glas nego kada se to svede na SMS-ove ili poruke na društvenim mrežama. Ljudi postaju bliskiji, a i saznaju jedno o drugome više nego kada se radi o porukama.
- Nedavno sam vidjela kako stara kolegica na Facebooku izražava želju za više telefonskih razgovora i druženja s prijateljima jer je, kaže, postala frustrirana internetskim dijalogom. Stvarni razgovori su neusporedivo bolji, jer pričate ono što vam je tog trenutka u mislima. Na primjer, kada sam završila razgovor sa svojom prijateljicom Dianom, koja živi dvije vremenske zone dalje, rekla sam joj jednostavno da želim čuti njen glas, i taj je razgovor bio daleko bolji od bilo kojeg teksta ili e-pošte koju sam mogla primiti - zaključila je na kraju svojeg malog eksperimenta.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
