Nisu sve grlobolje iste - i ne mogu se liječiti antibioticima

Bol u grlu, promuklost, kašalj, teško gutanje, osjećaj “knedle u grlu”, simptomi su koji otežavaju funkcioniranje u svakodnevnom životu, no antibiotici u većini slučajeva nisu rješenje. 

Dapače, prim. dr. sc. Željka Roje, koja je ovih dana izdala priručnik “Grlobolja u svakodnevnom životu”, kaže kako je bitno naučiti da se sve grlobolje ne liječe antibioticima. Naime, grlo nas boli zbog mnogih razloga, a bakterijske upale su vrlo mali dio sindroma grlobolje.

- Grlobolja je vrlo čest simptom zbog kojeg se pacijenti javljaju liječniku ili ljekarniku, no samo mali broj njih zahtijeva antimikrobno liječenje, odnosno uporabu antibiotika. Nažalost, gotovo redovito se popije ‘barem nešto od antibiotika za grlo’ i, gle čuda!

Neposredno nakon kure antibiotika ponovno osjećate nelagodu i bol u ždrijelu. Onda pomislite da treba neki drugi, jači antibiotik, i tako iz mjeseca u mjesec uzimate lijekove nepotrebno. 

Suh, hladan i pregrijan zrak

Neki samoinicijativno rade brisove ždrijela i nosa, koji su u najvećem broju slučajeva uredni, odnosno nema nikakvih bakterija. I onda ste tek na sto muka! Kako je to moguće?! - govori prof. dr. sc. Željka Roje te dodaje da velik broj grlobolja nije uzrokovan mikroorganizmima nego je rezultat promjena u mikro i makrookolišu.

To podrazumijeva izloženost iritansima, suhom, hladnom ili pregrijanom zraku ili je ždrijelo samo nevini promatrač i “žrtva” zbivanja na udaljenim mjestima, kao što je, primjerice, želudac u laringofaringealnom refluksu ili loša prohodnost nosa i, susljedno tome, disanje na usta, koje nekondicionirani zrak dovodi u donje dišne putove i na sluznicu ždrijela.  

- Stoga u dijagnostičko-terapijskom promišljanju valja uzeti u obzir sve navedeno - kaže prof. dr. sc. Roje te dodaje da postoje infektivne (virusne, bakterijske, gljivične) i neinfektivne grlobolje (profesionalne - imaju ih često pjevači, radnici u kemijskoj industriji, glumci...), zatim one prouzrokovane laringofaringealnim refluksom, grlobolje koje se javljaju zbog loše prohodnosti nosa (devijacija nosne pregrade, alergijski rinitis, nosna polipoza), postoje zatim i one koje su nastale kao posljedica klimatizacije prostorija (suhi zrak) te one uzrokovane tumorima i ozljedama.

No kako prepoznati koje su infektivne a koje neinfektivne grlobolje, odnosno kad popiti antibiotik a kad ne? Prof. dr. sc. Roje ističe da postoje kriteriji za kliničku pretpostavku i vjerojatnost bakterijske grlobolje i potrebe za antimikrobnim lijekovima, a to su: temperatura veća od 38°C, bijele naslage na tonzilama, povećani prednji vratni limfni čvorovi te odsutnost kašlja i začepljenog nosa. 

Tri skupine oboljelih

- Svaki znak boduje se jednim bodom i ovisno o ukupnom zbroju (0-4) procjenjuje se pouzdanost kliničke dijagnoze streptokokne grlobolje. S obzirom na vjerojatnost streptokokne grlobolje na osnovi ovih kliničkih kriterija bolesnike možemo podijeliti u tri skupine:

Antibiotik za streptokok, paracetamol za viruse

Iako su streptokokne angine samoograničavajuće infekcije, valja ipak propisati antibiotik jer se na taj način skraćuje trajanje bolesti i umanjuje se mogućnost nastanka reumatske vrućice za 10-25 posto. Lijek izbora je penicilin jer je antibiotik uskog spektra, dokazane učinkovitosti i neškodljivosti te niske cijene.

Liječenje traje 10 dana, objašnjava prof. dr. sc. Roje. Kad su u pitanju virusne grlobolje, kaže kako se one liječe isključivo simptomatski: analgoantipireticima (paracetamol), nesteroidnim antireumaticima, acetil-salicilnom kiselinom, lokalnom primjenom pastila te antiseptičnih tekućina, čaja od kadulje ili slane vode za grgljanje. 

Neinfektivne grlobolje uzrokuje disanje na usta, koje isušuje sluznicu

Kod gotovo svih neinfektivnih grlobolja dolazi do oštećenja sluznice suhim zrakom (klima-uređaji, začepljen nos...). 

- Pacijenti koji imaju začepljen nos dišu otvorenih usta i na taj način hladni ili vrući, neovlaženi i nepročišćeni zrak izravno djeluje na sluznicu ždrijela i grkljana te dovodi do simptoma poput peckanja grla, boli pri gutanju, promuklosti, ‘prokašljavanja’, osjećaja stranog tijela - kaže dr. Željka Roje.

Disanje na usta tijekom noći najbolji je pokazatelj važnosti disanja na nos jer se osoba ujutro budi suhih usta, bolnog ždrijela, hrapava glasa... i praktički ne može funkcionirati dok ne ovlaži grlo. Prohodan nos stoga je preduvjet za normalnu funkciju ždrijela i zdraviju sluznicu. Suha sluznica lako puca, podložna je infekcijama, pa je i češće obolijevanje od virusnih ili bakterijskih upala grla. 

Grlo boli i zbog neadekvatnoga korištenja svih mišića grkljana

Osim grlobolje nastale zbog laringofaringealnog refluksa (dizanje želučane kiseline do grla) postoje i druge neinfektivne grlobolje, poput profesionalne.

One su posljedica glasovnog naprezanja i neadekvatno korištenih vanjskih i unutarnjih mišića grkljana. Kao rezultat takvog oblika vokalizacije mogu se razviti čvorići na glasnicama, što rezultira promijenjenim glasom.

Mogu štetiti i ‘oštri’ zalogaji, kosti i hrskavice

Traumatske grlobolje mogu biti rezultat unutarnjih ili vanjskih trauma ždrijela i grkljana. Strana tijela (riblja kost, dijelovi zubne proteze, “oštri” zalogaji - suha kora kruha, hrskavice u peradi i sl.) mogu izazvati samo površinska oštećenja (ogrebotina ili razderotina), ali mogu ostati i unutar tonzile ili jezika.

Treba oprezno s antibioticima dok vas boli grlo

S antibioticima treba biti oprezan, savjetuje prof dr. sc. Roje. Važnost adekvatne primjene antimikrobnih lijekova ne ogleda se samo u pojedinačnom pristupu prema bolesniku nego ima šire društveno značenje. Antibiotici često i pri opravdanoj primjeni imaju nuspojave (osipi, mučnina, proljev...).

Djeluju i na tzv. dobre bakterije, koje se normalno nalaze u našem organizmu te narušavaju sklad međuovisnosti mikro i makroorganizama. Imaju učinak ne samo na pojedinca nego i na cijelu zajednicu jer se otporne bakterije lako šire.

Više od 90 posto: Virusne infekcije ipak su najčešće 

Virusne infekcijske grlobolje predstavljaju više od 90 posto svih infektivnih  grlobolja, a godišnje ih jedna odrasla osoba može imati do šest, a djeca do 10! I zamislite da za svaku uzimamo antibiotike, naglašava dr. Željka Roje.