Od hobija do posla: Vau torte nastale iz ljubavi prema psima

Ljiljana Vlašić Maršić (38)pseće keksiće počela je peći još prije 14 godina za svojeg tibetskog terijera Luna. On je na sve kupovne slastice reagirao češkanjem, a za izložbenog psa to je značilo i nekoliko mjeseci oporavka.

- Pekla sam za sebe i prijatelje. U ozbiljniji biznis krenula sam jer me perspektiva na mojem poslu više nije čekala i nisam imala izbora nego ili razmišljati o novom poslu ili pokretanju onoga što već znam raditi. Uzela sam tri godine porodiljnog, prvenstveno da se pokušam pokrenuti - govori Ljiljana, vlasnica prve hrvatske kuće prirodnih slastica za pse Vau torte. 

Pored obiteljske kuće blizu Sesveta sagradila je kućicu od tridesetak kvadrata koja je ubrzo postala Vilinska tvornica keksića i vau torti.

- Zbog svoje troje djece nisam si mogla priuštiti dislociranost, osobito zato što je suprug zbog posla rijetko doma. Ovako je zapravo najjednostavnije. Biram kad ću raditi. Nekad je to već u šest ujutro, a nekad kasno navečer kad djeca odu na spavanje. Tijekom dana djeca uvijek mogu doći do mene pa se i poigramo - govori Ljiljana. 

U kuhinji sprema sve - od keksića, grickalica pa do svježih slastica - torti, muffina, brownieja i pita. Svi sastojci zdravi su za pse, a kolačići se od nedavno mogu pronaći u njezinu dućanu u zagrebačkoj Gundulićevoj ulici ili trgovinama zdrave hrane diljem zemlje. Uskoro kreće i s proizvodnjom handmade kutija za kekse i krevetića za pse pod brandom Vilinska tvornica. 

Pixsell

No nije sve išlo glatko. Dugo nije znala odakle krenuti, a situacija je bila prilično nejasna jer je prva u Hrvatskoj počela proizvoditi ovakav tip (prirodne i ručno rađene) slastica za pse pa su se zakoni tumačili proizvoljno. 

- Otežavajuća okolnost je bila i ta što po struci nemam veze ni s trgovinom ni s pekarstvom niti imam ikoga u obitelji tko se time bavio ili se bavi i od koga bih uspjela dobiti informaciju. Prvo sam morala imati kuhinju opremljenu po standardima pa smo tako krenuli u gradnju naše male tvornice u kojoj se i danas peku te pakiraju i skladište slastice. Nisam znala ni kakvu pećnicu kupiti, koje dehidratore, no internet mi je tu puno pomogao - prisjeća se profesorica filozofije s dugogodišnjim iskustvom u marketingu. 

Zatim je morala proći radionice za minimalne tehničke uvjete i HACCP sustav, pa je uslijedilo testiranje keksića u Zavodu za javno zdravstvo, a onda i prikupljanje papirologije - atest na vodu, struju, cijeli HACCP plan, tlocrt objekta, kupnja i učenje programa za proizvodnju. Uz sve to, radila je i na dizajnu ambalaže, plakata, pekla keksiće te brinula o djeci i devet svojih pasa. 

- U priču sam ušla bez ikakvog financijskog plana, no na kraju je to ispao ozbiljan projekt koji smo suprug i ja, nasreću, uspjeli izgurati bez kredita, no uz puno odricanja i uz malo dulji period od planiranog. Ulagali smo financijski kad i koliko smo mogli - kaže nam Ljiljana. 

Pixsell

Sve je mnogo lakše, kaže, kad radite kod kuće i za osobne potrebe, pa ako katkad i “fulate”, nije problem, no za širu prodaju i najmanja pogreška može biti kobna. No nikad se nije bojala neuspjeha jer nije bila opterećena kreditom, stoga joj se ništa loše nije moglo dogoditi. 

- Optimistično volim reći da ako čovjek predano radi što voli, mora uspjeti - zaključuje Ljiljana, koja mladim poduzetnicima savjetuje da se naoružaju beskrajnom upornošću i voljom.

Moji psi obožavaju slastice

Pazim na ono što psi ne smiju, a što smiju jesti i u kojim količinama. Imam veterinara s kojim se uvijek savjetujem, kaže Ljiljana koja više od 15 godina uzgaja tibetske terijere, koji su ipak najsretniji u cijeloj priči.