Postoji li pravo na smrt? Deset stvarnih priča slamaju srce...

Eutanazija ili pravo na odabir smrti je nešto što se protivi osnovnom ljudskom nagonu - želji za preživljavanjem, no ona je za ljude u velikoj patnji, bolovima i neizlječivoj situaciji često poželjna opcija. Dok se katoličanstvo protivi pravu na smrt i zagovara pravo na život, neke su zemlje ipak legalizirale pravo pojedinca da počini samoubojstvo ili pristane na asistirano samoubojstvo, s uvjetom da je odluku donio priseban i racionalan pacijent.

Za sada je eutanazija legalna u Nizozemskoj, Kanadi, Belgiji i Luksemburgu, dok je asistencija u eutanaziji legalna u Albaniji, Kolumbiji, Njemačkoj, Japanu i Švicarskoj te pet američkih saveznih država - Montani, Novi Meksiko, Oregonu, Vermontu i Washingtonu. Brojne druge zemlje razmatraju i propitkuju pitanje eutanazije nakon pritisaka javnosti, piše The Listverse.

1. Kvadriplegičar

U ožujku 1968. Ramon Sampredo je bio 25-godišnji mladić sa svjetlom budućnosti, zaručnicom, uhodanim poslom kao ribar... Tome je došao kraj nakon nesretnog pada u more koji je uzrokovao povredu kralježnice te potpunu paralizu od vrata nadolje. Odlučio je da želi umrijeti 1993. unatoč aktivnom duhu, bavljenju poezijom, čitanju knjiga. Čak je pisao i španjolskom parlamentu u nadi da će mu odobriti pomoć pri eutanaziji koju nije mogao sam obaviti rekavši da ima "živu glavu na mrtvom tijelu", a pisao je držeći olovku u ustima. Nije našao pomoć, budući da je predviđena kazna za to u Španjolskoj 20 godina zatvora.

U svom je naumu uspio tek u siječnju 1998. kada je na slamku uz pomoć nepoznatog počinitelja popio cijanid otopljen u vodi te je umro u miru u dobi od 55 godina. Taj je slučaj privukao veliku pozornost javnosti, a po njemu je snimljen i film nominiran za Oscara, The Sea Inside:

2. Slučaj Terri Schiavo

U veljači 1990. Terri je imala 26 godina kad se srušila u stanu kojeg je dijelila s mužem. Uzrok njezine nesvijesti je bio nepoznat, izuzev toga da je imala abnormalno niske razine kalija u krvi. Budući je mozak bio dugo bez kisika, liječnici su je uspjeli oživjeti, no oštećenje je bilo golemo. Liječnici su rekli kako nema misli ni osjećaja te da joj je tijelo još živo, no sve drugo nije.

3. Od rođenja u patnji

Tijekom poroda Tracy Latimer 1980. došlo je do prekida opskrbe kisikom i oštećenja mozga. Djevojčica je ostala djelomično paralizirana, a njezin je mentalni razvoj ostao na razini tromjesečnog djeteta. Nije mogla govoriti, hodati niti baš reagirati na okolinu, a najviše što je mogla je bilo povremeno se nasmiješiti. Osim toga, bila je u stalnim bolovima te je imala bezbroj operacija. Nešto prije njezinog 13. rođendana trebala je ići na operaciju uklanjanja jedne od bedrenih kosti, a njezin je otac bio ogorčen Tracyinom patnjom.

Jedne je nedjelje, dok je njegova žena i troje ostale djece otišlo na misu, odnio Tracy do auta, stavio cijev u auspuh te u automobil i kroz stražnje staklo promatrao kako se život njegove kćeri gasi. Priznao je sve policiji te je osuđen na 10 godina zatvora. Nakon što je pušten, rekao je kako ni za čim ne žali, jer nije više mogao gledati patnju svoje kćeri.

4. Dostojanstvena smrt?

Francuskinja Chantal Sebire je bila umirovljena profesorica i majka troje djece koja je oboljela od rijetke vrste raka - estesioneuroblastoma. Taj oblik raka pogađa nosnu šupljinu, širi se licem te ga unakazuje, a izaziva sljepoću te gubitak osjeta okusa i njuha, a potom i smrt širenjem na mozak.

Sebire je bila svjesna kako će proći mjeseci, pa i godine u velikoj patnji i s grotesknim izgledom prije nego umre, jer se njezino lice u potpunosti izobličilo. Tražila je od suda 2008. dopuštenje za asistenciju u samoubojstvu - navela je razloge nesnosnih bolova, ljudi koji bulje u nju, djece koja je se boje, no sud je odbio. Francuski je zakon iz 2005. zabranio aktivnu pomoć liječnika u samoubojstvu, no dopušta uskraćivanje tretmana terminalno bolesnim pacijentima.

Dva dana nakon sudske odluke, Chantal je pronađena mrtva u svome domu nakon predoziranja lijekom koji se u Švicarskoj koristi za eutanaziju:

5. Belgijski blizanci

Za gluhonijeme, vid je znatno bitniji nego drugim ljudima, jer je jedini osjet na koji se oslanjaju za snalaženje u svijetu. 2013. godine dvoje je 45-godišnjih belgijskih blizanaca oboljelo od bolesti koja izaziva trajnu sljepoću, a već su bili gluhi. Umjesto da žive takav život, odlučili su okončati svoje živote. Slučaj je postao poznat jer oni nisu željeli umrijeti zbog bolova, već besmisla takvog života. U 2013. zajedno su popili kavu začinjenu lijekovima za eutanaziju, pozdravili se s roditeljima i bratom te otišli u spavaću sobu gdje su zajedno umrli.

6. Smrt zbog depresije

Velik broj slučajeva eutanazije dogodio se upravo u Belgiji, zemlji čiji su zakoni najliberalniji po tom pitanju. Primjerice, ljudi ne trebaju biti smrtno bolesni te ne postoji dobna granica za dobivanje dozvole za eutanaziju. Jedan od takvih primjera je onaj 64-godišnje Godelieve De Troyer, koja je patila od teške depresije. Ona je 2012. kontaktirala sina s kojim se udaljila te mu rekla za svoje namjere, no on nije smatrao da će se njegova majka kvalificirati za asistenciju u samoubojstvu jer nije bila fizički bolesna.

U travnju je dobio poruku na poslu u kojoj mu je javljeno da je njegova majka eutanazirana dan ranije te treba pokupiti njezino tijelo. Od smrti svoje majke, on je snažan protivnik legalizacije eutanazije.

7. Cijeli život u bolnici

Danny Bond rođen je tri mjeseca prije termina u Velikoj Britaniji te je to bio sam početak njegove cjeloživotne borbe s bolesti, a jedan od problema bila je trajna upala sluznice crijeva. Kao rezultat svog zdravstvenog stanja, Bond nikad nije proveo dulje od par mjeseci izvan bolnice. Tijekom 20 godina života, prošao je preko 300 operacija i patio gotovo svaki dan. Od svoje 13. godine pričao je o smrti - proslavio je tek dva rođendana i dva Božića izvan bolnice. Dva puta je pokušao samoubojstvo, no bio je spašen. Nakon što je navršio 21 godinu, ponovno je smješten u bolnicu te je odlučio kako iz nje neće izaći.

Jedini legalan način da se ubije u bolnici je bilo izgladnjivanje, a njegovi roditelji su ga promatrali kako se svakim danom gasi, no napokon su shvatili da ne postoji ništa čime ga mogu odgovoriti od smrti.

8. Najstariji čovjek optužen za ubojstvo

Do 2004. Bernard i Ida Heginbotham su bili u braku 67 sretnih godina te su imali šest sinova. Bernard, koji je imao 100 godina, već se neko vrijeme brinuo o svojoj ženi, a nakon par nezgodnih padova, sinovi su ga obavijestili kako majka mora ići u dom. Cijelo to vrijeme, Bernard ju je svakodnevno posjećivao. Zbog pogoršanja Idinog zdravlja, odlučeno je da ode u drugi dom, a Bernard je odlučio kako je patnje dosta. Dao je svojoj ženi sedative, uzeo nož i prerezao joj grlo. Prije nego je uspio izvršiti samoubojstvo je uhvaćen te optužen za ubojstvo. Zbog njegove starosti i okolnosti osuđen je samo uvjetno.

9. Ubio kćer da ne pati

Joso Gregurić iz Siska je 2012. godine kroz sondu za hranjenje dao svojoj kćeri veću dozu sedativa te usmrtio svoju teško bolesnu kćerku Marijanu tako da joj je prerezao žile. Ona je 2009. u dobi od 19 godina nakon operacije mozga ostala nepokretna, u bolovima te nesposobna za komunikaciju s okolinom.

Želio joj je olakšati patnje, dao joj tablete i prerezao zapešća, a isto je učinio i sebi. Ona je umrla, a njemu su liječnici spasili život. Na prvom sudskom ročištu, na kojem je Gregurić, kojeg svi opisuju kao iznimno brižna oca, priznao kako je kćer želio spasiti muka, plakala je cijela sudnica.

Kako hrvatski Kazneni zakon ne poznaje ubojstvo iz milosrđa, tužiteljstvo je za Gregurića tražilo pet godina zatvora, no kazna je smanjena na račun njegove "privremene neubrojivosti" na godinu dana.

10. Brittany Maynard

Brittany je imala 29 godina kada je saznala da će umrijeti - dijagnoza je bila maligni tumor mozga koji joj ostavlja šest mjeseci života. Tumor je bio neizlječiv, a zračenje bi joj tek neznatno produljilo život. Nije željela umrijeti bolno i polako dok ju njezini voljeni gledaju kako umire. Bila je vjenčana tek godinu dana i željela je osnovati vlastitu obitelj, a njezin joj je muž bio potpora u svemu što odluči.

Preselili su se iz Kalifornije u Oregon gdje je dopuštena asistencija u samoubojstvu. Zahvaljujući donacijama ljudi, Brittany je prije svoje smrti ispunila sve želje koje je imala, a uključivale su posjetu Aljasci te Yellowstone Nacionalnom parku. Umrla je 1. studenog 2014., dva dana nakon suprugovog rođendana, okružena svojom obitelji. Razne vjerske grupe protivile su se njezinoj odluci i dopuštenju države.