Put do srca svete planine Kailash Nataše Kraljević Kolbas

Sve je toliko drukčije da je nemjerljivo s ičim što sam ikada vidjela i doživjela - od tog života na ulici, higijene, boja, pejzaža, sve je posve neusporedivo. No nije to samo kulturološki, na tim nadmorskim visinama priroda te tjera na drugi način života, s vremenskim odmakom od deset mjeseci Nataša Kraljević Kolbas (49) prisjeća se svoje dosad najveće turističke pustolovine. Na jednomjesečno putovanje u Nepal i Tibet “povukla” ju je prijateljica Dubravka Manola, već iskusna u tom dijelu svijeta - ona se prošle jeseni peti put vratila u Tibet.

- Sve sam planirala oko dvije godine, prije svega financijski - priča novinarka i urednica Hrvatske televizije. Na putu do konačnog odredišta, svete planine Kailash u zapadnom Tibetu, grupa od 12 ljudi, među kojima je bila i Nataša, provela je nekoliko dana u Katmanduu i Lhasi. 

- Glavni grad Nepala s okolicom ima oko tri milijuna stanovnika, smješten je u nizini, no to je zapravo visoravan na 1200 m, a okolni planinski vrhunci obronci su Himalaje - priča. 

Prava prilagodba na nadmorsku visinu počela je nekoliko dana poslije u Lhasi. Glavni grad autonomne pokrajine Tibet - spoj tradicionalnog Tibeta i suvremene Kine - nalazi se na izazovnih 3700 metara.

- Imala sam jaku glavobolju i mučninu. Većina je imala neku vrstu visinske bolesti. Za nju kažu da ima 1000 lica - prisjeća se Nataša i priznaje kako je iz toga razloga strah od daljnjeg svladavanja puta bio itekako prisutan. 

- Bilo je slučajeva da ljudi na ovakvim putovanjima provedu i po desetak dana potpuno ‘izvan sebe’ - govori. Nakon tri dana u modernoj Lhasi počela je prava pustolovina za grupu putnika koji su mahom prešli peto desetljeće. Svima, osim Dubravke, bio je to prvi put u Tibetu te, iako su imali raznovrsna turistička iskustva, niti jedno nije bilo na drugom kraju svijeta i u drukčijoj civilizaciji.

- U Tibetu, nakon većih gradova gdje još ima nekoga komfora, nastupaju novi i našoj kulturi nepojmljivi higijenski uvjeti - objašnjava Nataša i dodaje:

- Na primjer, spavali smo i na mjestu koji oni zovu ‘lođ’. To je vrsta prenoćišta. Sobe i kreveti su, ‘ajmo reći, pristojni. Doduše, spavaš uvijek u svojoj vreći jer nikada ne znaš kada je ta posteljina vidjela vodu. Međutim, nigdje nema zahoda ni tekuće vode. Oni ne poznaju takve higijenske navike.

Planina Kailash udaljena je od Lhase 1000 kilometara, na nju se ne uspinje jer je piramidalnog oblika, ali i zato što je sveta za budiste, hinduse, za staru politeističku vjeru bon po, pa čak i kršćane. Kaže se da je to pupak svijeta jer u podnožju izviru četiri važne azijske rijeke. Umjesto toga obilazi se planina, tzv. kora od 53 km na 4000-5000 m nadmorske visine. 

- Nakon tjedan dana na Tibetu boravi se u kampovima. Kad kažem kamp, mislim na livadu gdje se montiraju šatori. To je zgodno dan, dva, ali kad 15 dana spavaš u šatoru... Bilo je naporno, hvata te nervoza jer ti je malo već dosta skučenog prostora gdje je hladno (noću se temperatura spušta ispod nule, a danju je oko 20) - govori. Što se tiče prije spomenute kore, europskom turistu za obilazak potrebna su tri dana, a Tibetanac je prijeđe u jednom danu - to nije zahtjevni alpinizam, više treking, samo se zbog visoke nadmorske visine čovjek brže umara i teže dolazi do daha, ispričala nam je. Prije putovanja nije odrađivala nikakve posebne fizičke pripreme, no kako je prvi put u životu i snimala putovanje, osjećala je dodatno opterećenje. Kao i gotovo svim putnicima u Tibet, i njihovu rutu organizirala je nepalska agencija jer kako tamošnji ljudi ne poznaju engleski ni bilo koji drugi strani jezik, a sve je na kineskom i tibetskom pismu, čovjek, ako putuje sam, potpuno je izgubljen. 

- Podružnica agencije preuzela nas je u Lhasi i dalje u provinciju putovali smo njihovim džipovima i u pratnji Šerpa koji su nam pripremali šatore i hranu tijekom ta dva tjedna - priča Nataša i dodaje kako tibetanska kuhinja zapravo i ne postoji, nego prevladavaju kineska i nepalska. 

- Naši vodiči su u tim kamperskim uvjetima uspijevali svakodnevno pripremiti više nego dovoljno hrane za 20 ljudi. No svi smo smršavjeli, od nekoliko kilograma naviše. Nema kruha kao takvog, ali općenito ga u istočnim kulturama nema, nego se jedu lepinjice, odnosno riža. Uvijek je bilo nekoliko vrsta povrća, malo riže, komadić mesa ili ne, juha iz vrećice. 

Kaže kako su tržnice fascinantne, a meso jaka, tibetskog goveda, visi svugdje i takvo se jednostavno prodaje. Najviše iznenađuje ubrzana kineska modernizacija i zapravo kolonizacija Tibeta, a ono što turisti puno manje vide je, ističe naša sugovornica, da su Tibetanci zapravo građani drugoga reda.

- Da bi otišli iz jednoga grada u drugi, moraju imati posebnu dozvolu. Ne mogu putovati, ne mogu ići u inozemstvo, u školi je tibetanski jezik fakultativan, državni život je na kineskom. Gdje god je nekakav napredak, tu su Kinezi, a Tibetanci su seljaci. No zaigrani su poput djece, otvoreni, prostodušni i šareni. Najveća promjena koju je Nataši donijelo ovo putovanje je ta što je uopće odlučila nešto napraviti za sebe, naravno, uz pristanak i blagoslov supruga.

- Imamo dvoje osnovnoškolaca i ovo je bio prvi put da sam negdje otišla na dulje. Osim toga, putovanje mi je bilo i financijski zahtjevno. A što se tiče nekih duhovnih promjena i izazova rekla je:

- Nitko od nas nije budist, nitko nije religiozan, nitko nije sklon ekstremnim sportovima, nismo imali nikakvu potrebu za nekim drukčijim svijetom. Ali taj je svijet toliko drukčiji da, ako si u njemu i u njemu funkcioniraš, od tebe traži neku prilagodbu. Svatko je imao izazov s kojim se morao suočiti - zaključuje.

Kao što smo već naveli, Natašino putovanje organizirala je nepalska turistička agencija Shiva, aranžman stoji oko 4000 eura, od toga je povratna avionska karta preko Katara do Katmandua i Lhase 1000. Let traje 14-15 sati. 

Šarene zastavice vežu se za sreću

Na svakom svetom mjestu vežu se budističke marame, tj. žute, bijele, crvene, plave i zelene zastavice. One simboliziraju pet svetih elemenata - zemlju, vodu, vatru, zrak i prostor. Kao i svi hodočasnici, i mi smo na najvišem prijevoju Dorm La zavezali svoje, priča.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!