Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Skoro šest tona kvalitetnog meda prodamo iz našeg doma'

STOLJETNA TRADICIJA U zadnjih deset godina obitelj Kotiščak osvojila je mnoge nagrade za svoj med, koji ‘uzgajaju’ od Ludbrega do Udbine

Josip (38) i Ivana Kotiščak (31) iz Sesveta Ludbreških kraj Ludbrega četvrta su generacija pčelara u obitelji. Prije više od 100 godina pčelarstvom se počeo baviti Josipov pradjed Josip, nastavio djed Josip, pa otac Ivan, a sad i Josip i supruga.  Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Obitelj Kotiščak nekad je imala manje pčelinjake u vrtu i vinogradu, a prije više od 20 godina krenula je s modernizacijom i intenzivnim seljenjem s jedne paše na drugu, i to po cijeloj Hrvatskoj.

Josipovi roditelji Ivan i Danica te brat također su u pčelarstvu, a Josip i Ivana vlastiti OPG imaju više od 10 godina. Danas zasebno, u svom pčelinjem carstvu, imaju 140 košnica i 40 nukleusa, odnosno pomoćnih mladih društava pčela, kojima dopunjuju postojeće košnice.

- Od proljeća do jeseni pčele selimo s paše na pašu. Na našem smo području do svibnja, kad cvate bagrem, a nakon vrcanja u drugoj polovici svibnja selimo košnice u Hrvatsku Dubicu na amforu. To je divlji bagrem, koji je blagog okusa kao i bagrem, ali malo intenzivniji. U srpnju idemo u Hrvatsku Kostajnicu na kesten, a u isto vrijeme s manjom prikolicom vozimo pčele do Virovitice na lipu.

Nakon kestena i lipe odlazimo u Vinkovce na suncokret, a poslije toga u Lonjsko polje na metvicu. Nakon svake paše vrcamo. Po povratku iz Lonjskog polja u rujnu se pčele uzimljuju. Zatvara im se medište, skupe se u klupko, griju se i čekaju proljeće. Dio meda im ostavimo da prezime - priča mlada medarica Ivana, ekonomistica koja je prije udaje radila u struci, a potom je odlučila pridružiti se mužu u poslu. Foto: 123RF

Od proljeća su oboje na terenu - Josip med prodaje u Zagrebu, a posjećuju i razne sajmove, na kojima prodaju dosta proizvoda. Godišnje proizvedu oko šest tona meda, od kojeg veliku većinu prodaju na kućnom pragu. Od toga je najviše cvjetnog meda, oko 35 posto. Slijedi bagrem, a najmanje proizvedu metvice, koju vrcaju svake 3-4 godine. Vrlo malo, kaže, dobiju i meda od vrijeska jer su pčele morali seliti u Udbinu, a tamo su zbog bure dosta oslabile. 

Uz sve te vrste, samo za vlastite potrebe proizvode i vosak, kozmetiku, medenjake i medenu rakiju.

- Cijele godine imamo posla. Unatoč tome supruga, djeca i ja uspijemo otići ljeti i tjedan dana na more. Iako sam po struci građevinski tehničar, ni jedan dan nisam radio u struci. Odmah sam prihvatio obiteljski posao i pomagao ocu, koji je pčelarstvo doveo na tu razinu kakvu imamo danas.

Fotolia | Autor: Fotolia Foto: Fotolia

U proteklih 10 godina uspjeli smo sakupiti puno nagrada, pa i srebro na svjetskom prvenstvu. Prvaci Hrvatske smo s bagremovim medom - kaže Josip, inače potpredsjednik Pčelarskog društva Ludbreg. Med čuvaju u bačvama, a u dvorištu obiteljske kuće grade punionicu za skladištenje meda.

Za tu su namjenu dobili i 15.000 eura nepovratnih sredstava iz EU namijenjenih za Mjere malim poljoprivrednim gospodarstvima za opremu i skladištenje. U idućoj godini namjeravaju med puniti u svoju nacionalnu staklenku koja je nešto skuplja od standardne, te zasad ne namjeravaju širiti proizvodnju meda. Bočicu meda prodaju po 50 kuna, a od kestena i metvice je nešto skuplji i prodaju ga po 60 kuna. 

- Trebalo bi kupovati hrvatski med jer je on najkvalitetniji, i to od pčelara kojima se može vjerovati. U trgovinama ima meda proizvedenog u Kini i po 35 kuna. Ako se oduzmu troškovi državi, prijevoz, plaćanje radnika, onda ispada da staklenka stoji oko 10 kuna. Kakve to uopće može biti kvalitete - pita se Josip.

Stres, nemir i neočekivane promjene: Sezona Strijelca će biti najgora za ova tri horoskopska znaka

Komentiraj, znaš da želiš!