Stari zlatarski zanat: Zlatne su ruke majstorice Biserke Jakšić

Priča o počecima zlatarske radionice Biserke Jakšić (50) oživljava duh starog Zagreba u tolikoj mjeri da bi je zasigurno odabrao i Branimir Špoljarić. Naravno, ako se u nekoj od svojih emisija radio Sljemena već nije dotaknuo najcjenjenijih zagrebačkih majstora Jurja Kolenka i Mirka Kristana od kojih je njezin otac Božidar 1958. godine preuzeo posao. 

- Sve je počelo kada je tata ‘došao’ u zanat. Majstorski ispit položio je kod Krunića, a ‘40-tih se nastavio usavršavati u ovom prostoru gdje su tada radili Kristan i Kolenko - govori Biserka te dodaje:

- Oni su u Prilazu JNA (danas, Gjure Deželića) imali prvi atelijer za izradu finog nakita i u Zagrebu su poučili mnogo majstora zlatara. Kada se počeo graditi Leksikografski zavod, 1922., sele u Jurišićevu. Zatim se jedan od njih razbolio, a i drugi je već bio star pa je tata, igrom slučaja, preuzeo radionicu. 

Do Drugog svjetskog rata u Zagrebu su prodavaonice nakitom i satovima držali isključivo Židovi za koje su nakit, po stanovima i dvorištima, izrađivali domaći zlatari. 

- Zato svi i jesmo u ovakvim prostorima - osvrće se po radionici Biserka koja danas dvorište dijeli s curama iz second handa Ulični ormar. 

- Napokon imam žensko društvo. Prije njih susjedi su mi bili Županijski nogometni suci, još prije nogometni veterani pa Odbojkaški, Rukometni, Šahovski savez. Nemojte me pogrešno shvatiti, bili su mi dobri, ali žensko društvo je žensko društvo - kroz smijeh priča. 

Od 14. godine ova majstorica zlatarka ljetne praznike provodila je s ocem u radionici. 

- Dok su drugi išli na bazen, ja sam tu učila, nisam zbog toga uvijek bila najsretnija, međutim, danas mi je drago. 

Nakon što je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, Odjel za likovnu i tehničku obradu metala, zanat je izučila kod zagrebačkog majstora zlatara Stjepana Balje.

- Nekad su šegrti morali ići u ‘frent’ - nakon završenog zanata, stavili bi ‘pinklec na rame’ i potrudili se proći što više radiona. Tek su se onda mogli vratiti i polagati majstorski ispit. A kad sam ja, na primjer, kretala u srednju, uopće nije bilo škole za zlatara - objašnjava razlike u zlatarskoj obuci “jučer i danas”. 

Sve je manje onih koji ručno izrađuju nakit

Biserka se tim zanatom službeno bavi već 30 godina, njezina zlatarnica ima status umjetničkog obrta, a i pod zaštitom je Gradskog zavoda za zaštitu spomenika i kulturne baštine jer njeguje isključivo ručnu izradu. 

- Danas nas je sve manje i manje koji radimo na taj način, ručno i sa starim alatima. Moglo bi se reći da je ovo deficitarno zanimanje. Ali nije samo kod nas, već u cijelom svijetu. Potrošačko društvo radi svoje - objašnjava. 

Iako je zlatarstvo nekako oduvijek bilo sastavni dio njezina života, Biserka se bavila i glazbom te je polazila Muzičku akademiju.

- Tijekom studija malo sam držala zamjene i instrukcije. Na kraju sam rekla da je to jako lijepo i zgodno, ali da to nije za mene - iskreno govori. 

Osim izrade nakita iz novog komada materijala, voli i reciklažu, redizajn jer, kaže, ponekad je bolje ne znati što sve stoji iza same proizvodnje. 

Vrijednost nakita ne nestaje

Svi važniji trenuci u životu uvijek su se obilježavali nakitom jer on ima trajnu vrijednost, a izrada jednog komada, ističe Biserka, traje, koliko traje.

- Za jedan komad nakita treba vremena. Zavisi od zahtjevnosti. Svaki predmet je priča za sebe, zadatak za sebe, moraš ga dobro promisliti i svaki, ima neku svoju zamku. Uvijek kažem da je to kao C-dur ljestvica. Ako želiš da nešto zvuči savršeno čisto, to je C-dur. Je li ju baš najlakše svirati? Nije! - povlači paralelu iz prošlog zanimanja pa nastavlja:

- Kada je bila revija za Zlatnu iglu, jedna je gospođa rekla: ‘Donesite velike komade zlata!’. A ja sam pomislila, donijet ću šipku zlata i reći: ‘Evo ga!’. Zato jer mi ovdje govorimo o nakitu, a zlato je samo jedan od materijala koji se koristi. Kad na primjer govorimo o ormaru, govorimo o namještaju, a ne o drvu - negoduje Biserka koja pri izradi uvijek pomalo gleda i iz vlastita kuta.

- Uvijek si volim iskompletirati, da ne nosim pet različitih ideja nego da je to jedna koja se provlači. Ili već ako nosim jedan komad nakita, onda on mora biti konkretan. Također uvijek vodim računa o tome je li nakit za “stalni postav” ili posebne prigode. 

"Treba znati uživati u vlastitim mukama"

A pri razradi ideje često si i sama zna zakomplicirati posao.

- Znam klijentima predložiti nešto jako složeno pa im se to svidi, a ja si onda poslije mislim: ‘Joooj, što mi je ovo trebalo’ - kroz smijeh priča Biserka i dodaje:

- Moj tata je imao zgodnu uzrečicu koju ja dugo nisam razumjela: ‘Treba znati uživati u vlastitim mukama’. Jer kad riješiš neki takav zadatak i još ako je k tome klijent zadovoljan, osjećaj je uistinu dobar - govori. Godinama sudjeluje na izložbama, što samostalno, što u sklopu grupnih projekata, a jedna od prije dvije godine (Nakit/Interpretacije Art Décoa) za Biserku je bila posebno izazovna. 

- Art Déco je u svojoj biti, kada govorimo o zlatarskoj struci, poprilično zahtjevan. I smatram da bi ga svatko od nas tko se bavi ovim poslom trebao svladati. Tek onda može  slobodnih ruku ići u druga područja. 

O tome kakav je danas interes za struku dovoljno govori činjenica da je u radionici sama, a uvijek treba imati na umu, ističe Biserka, da bez obzira na to koliko moderne strojeve imali, prvi model uvijek radi ruka. 

- Nikada nisam bila povlaštena jer sam Božidareva kćer, baš naprotiv! Uvijek me posebno ‘drilao’. Kad gospođe dođu na vrata i kažu: ‘Ja bih gospodina zlatara!’. Znači vi se odmah morate dokazivati. Ali to je to! One imaju više povjerenja u muškarce ili je to inače muško zanimanje pa ima malo veze i s tim - govori naša sugovornica koja je od oca uvijek dobivala savjete i uživala njegovu podršku. 

- Jako mi nedostaje jer smo često znali diskutirati o struci, a te diskusije su zapravo vodile naprijed - objašnjava Biserka koja se pomalo nada kako će je u nekoj daljoj budućnosti zamijeniti nećak.

- Već je provodio ljeta u radionici, spretan je i zna razmišljati, ali trenutačno ima neka druga životna veselja - završava.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!