Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Velika borba: 'Multipla je samo podstanar, a ja sam joj gazda'

Neću biti talac bolesti, ističe Ivka Senčar (57), koja pomaže glumici Ani Vilenici u pripremi uloge i humanitarnom projektu. S multiplom sklerozom se bori punih deset godina

Glumici Ani Vilenici (40) prijateljica je dala tekst “Duet za jednog” kako bi napravila predstavu. Danas u njoj glumi ženu oboljelu od multiple skleroze.

- Multipla skleroza je glumački jako izazovna jer ima bezbroj načina na koje se može ukazati. Zato smo se obratili Udruzi multiple skleroze Zagreb. Zamolili smo ljude da nam pomognu u oblikovanju lika i uloge – priča nam Ana, koja danas skoro svakodnevno razgovara s osmero oboljelih, a u predstavi su joj bili od velike pomoći.

- Jedna gospođa pročitala je tekst i za svaku scenu napisala kako da je odglumim. Druga mi je rekla da, ako multipla ima tisuću lica, valjda je jedno od njih dobro. Povezala sam to s glumom jer i moj poziv ima tisuću lica - kaže.

MULTIPLA SKLEROZA Pod dijagnozom: Nisam mogao ni čučnuti, sada trčim maraton

Iz “Dueta za jednog” nastala je predstava, humanitarni projekt “Učinimo nevidljivo vidljivim” i dokumentarac koji je u nastajanju. 
Gospođa Ivka Senčar (57), koja je oboljela od multiple skleroze prije deset godina, jedna je od ljudi s kojima Ana surađuje. Ruka joj se počne nekontrolirano tresti kad je ljuta, što je Ana prenijela u ulogu.

- Cijelo ljeto sam hodala tromo, kao medo. Osjećala sam se kao da imam ozebline, a bio je kolovoz. Napravili su mi pretrage te postavili dijagnozu ‘demijelinizacijski proces’, što znači da se mijelin, tvar koja obavija živce koji prenose impulse do mozga, počeo raspadati, pa mozak nije primao dobre impulse, a ja nisam imala osjećaj u nozi - kaže Ivka. 

Nakon dijagnoze Ivka je sjela i dva mjeseca doma plakala te nije htjela ići raditi jer je mislila da će je svi gledati kako ružno hoda, ali ju je poslodavac uspio probuditi rekavši joj da dođe raditi. Iako je imala znakove koji ukazuju na multiplu sklerozu, godinu dana živjela je s dijagnozom “demijelinizacijskog procesa” bez terapije, a i dalje je hodala “kao robot”.

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

- Godinu dana nakon dijagnoze imala sam prvo pogoršanje i izgubila vid na jedno oko. Završila sam na Hitnoj, gdje su rekli da mi ne mogu pomoći. Tad sam sjela i rekla: ’Ne idem odavde dok mi ne pomognete’ - priča Ivka. Napokon je dobila prvu terapiju i noge su joj se otkočile.

Pri uzimanju prvog lijeka, koji je uzimala jednom tjedno, prvih dan do dva imala bi blagu treskavicu i povišenu temperaturu. Uzimala ga je petkom da bi odbolovala za vikend, a u ponedjeljak mogla raditi. To je trajalo tri godine i bilo je jako iscrpljujuće. 

Vikend joj nije služio za odmor nego da se oporavlja od lijeka. Nakon tri godine imala je problema s okom pa je promijenila terapiju, ali je nakon nekoliko godina izgubila osjet u cijeloj lijevoj nozi. 

multipla TEŠKA BORBA Vesna: Čekala sam 13 godina da mi otkriju multiplu sklerozu

- Pomislila sam da nikad više neću obuti štikle, a ionako ih ne nosim. To mi je bila i motivacija pa sam ih tri mjeseca nakon oporavka obula. Ali to nije bilo lagano razdoblje, morala sam rukama pomicati nogu - dodaje Ivka.

Ivka danas na terapije ide po potrebi, a kad joj je noga bila oduzeta, potrebne su joj bile svakodnevno da bi mozak ponovno naučio da noga postoji. Danas Ivka normalno hoda, a s bolešću se nosi pozitivnim stavom.

- Neću biti talac svoje bolesti. Multipla skleroza je podstanar, a ja sam gazdarica, dok je ona dobra prema, meni bit ću i ja prema njoj - kroz šalu dodaje Ivka.

Cilj humanitarne akcije je sakupiti novac za pomagala oboljelima

Humanitarna akcija “Učinimo nevidljivo vidljivim” traje do 30. 10., a cilj je sakupiti novac za rampu Centra mladih Ribnjak jer se sve njihove radionice odvijaju na prvom katu, a rade s ljudima s tjelesnim invaliditetom, autistima, slijepima... Drugi cilj je sakupiti novac za liftere za Društvo multiple skleroze iz Pule i vozilo za Vukovarsko-srijemsku županiju.

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Kad joj je teško, pomiluje psa i zaboravi bolest

Ivku u životu motivira činjenica da još puno toga nije vidjela i posjetila, motiviraju je kćeri jer možda ni njih nije uspjela sve naučiti. Prerano joj je da bi se predala bolesti, a pomaže joj i njezin pas jer je razumije. On je netko kome ne treba puno pričati, ne pita je i ne traži od nje ništa, a uvijek je tu za nju.

Najveća potpora su joj obitelj i poslodavac

Ivki Senčar obitelj je bila i ostala potpora koja joj uz pozitivan stav olakšava nošenje s neizlječivom bolesti. A jedna od najvećih potpora joj je poslodavac, koji ju je digao iz najtežeg trenutka. Ne tjera je da uzme slobodan dan ili godišnji kad mora otići na kontrolu nego joj dopusti da ode i vrati se nakon pregleda, što joj je od velike pomoći. 

- Pozivam sve poslodavce čiji zaposlenici boluju od neke bolesti da im budu potpora. Posao neće propasti ako netko uzme kratki predah jer mu je u tom trenutku zbog bolesti potreban - napominje Ivka.

Radi samo ono što voli, poput pečenja kolača

Nijedan lijek nije garancija i ne traje zauvijek. No od prošle godine Ivka je u studiji za eksperimentalnu terapiju, zbog koje joj je još bolje i sad se osjeća dobro. Odbacila je sve ružno i radi ono što je čini sretnom, poput pečenja kolača.

Komentiraj, znaš da želiš!