Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Volonterka u Gvatemali: Djeca će mi zauvijek ostati u srcu

None Foto: Privatna arhiva 4

Splićanka Ana Vrsalović kao avanturu svog života odabrala je putovanje u Gvatemalu, gdje kao volonterka poučava engleski jezik u domu za nezbrinutu djecu

Priče njezina oca pomorca o dalekim karipskim morima i afričkim divljinama “zarazile” su je i navele da i sama krene u svoju avanturu života. Splićanka Ana Vrsalović (27) je umjesto turistički odlučila volonterski otići u Latinsku Ameriku, točnije u Gvatemalu. Iako nije diplomirala engleski, nego sociologiju i filozofiju, u mjestu Parramosu trenutačno poučava engleski jezik u domu za nezbrinutu djecu. U početku joj je bilo teško priviknuti se na tamošnji životu, kulturu, običaje.

- Postoji Montezumina osveta, legenda prema kojoj astečki bogovi osvetom dočekaju svakog stranca koji posjeti ovaj dio zemaljske kugle, ljutiti što su europski narodi kolonijalizirali  i pokrstili domorodačke narode. Osveta se sastojala od poštenih probavnih problema, koji me u početku nisu zaobišli. Na klimu i ljude se nije teško priviknuti jer je jedno i drugo vrlo ugodno - ovo je zemlja vječnog proljeća gdje se temperatura kreće oko 25 stupnjeva cijele godine, a ljudi su nekad i previše ljubazni - govori.  Njezino društvo tamo je prilično šaroliko i svi se vole često družiti  pogotovo uz pjesmu, plesanje salse, merenguea i ostalih latinskih ritmova, tako da joj ni feštanja ne nedostaje.

Bila sam spremna na sve - potrese, trovanje hranom, kataklizmu, no ugodno sam se iznenadila. Ljudi te ovdje prvi razoružaju  

- U početku mi je bilo zamorno pozdravljati svakoga koga sretnete na ulici, ali sam se brzo navikla i na to, jer je ovdje običaj svakome poželjeti dobar dan, a ne pozdravljaju se samo životinje. Budući da sam prilično visoka, uvijek se približe znatiželjna djeca s bezbroj pitanja zašto sam toliko visoka, odakle sam i tome slično. Nisu sramežljivi i nije ih strah prići i pitati sve što ih zanima - pojašnjava. Bila je spremna na potrese i erupcije vulkana, koje su česte prirodne pojave, budući da je Parramos na 1800 metara nadmorske visine i okružen je vulkanima.

- Erupcije vulkana su rijetke, od 30 samo 3 su aktivna. Otkad sam ovdje vidjela sam malu erupciju vulkana Fuego koji možemo vidjeti iz kuće i stvarno je prekrasan prizor. Velikih potresa se malo bojim, ali kako je to nešto na što se ne može utjecati, ne razmišljam mnogo o tome. U ovih je sedam mjeseci bilo nekoliko potresa koje bi mi u Hrvatskoj nazvali snažnijima, ali ovdje čak i u svakodnevnom razgovoru nitko to ne spominje kao nešto važno - ističe. 

- Živi nas po osmero u svakoj kući, hraniti se možemo u kantini za sva tri obroka. Meni je osiguranje plaćeno iz Njemačke, a ovdje imamo i kliniku s liječnikom, zubarom i fizioterapeutom, gotovo sve što nam je potrebno - kaže Ana. 

Hrana je ondje vrlo jeftina, pogotovo voće i povrće.

- Pravi je užitak otići na njihov pazar, nakupovati svega u velikim količinama i platiti sve skupa ne više od dva, tri eura - kaže Ana.  Pivo ondje stoji, primjerice manje od tri kune, a kokteli poput cuba libre samo dvije. Javni gradski prijevoz je otprilike dolar za sat vremena vožnje, a za dolar se može kupiti 40 banana. Na poslu je Ana od sedam ujutro do četiri sata popodne. U jutro predaje, a popodneva su rezervirana za planiranje. 

- Svaki volonter uz svoj uobičajeni posao ima i druge ‘obveze’ koje uključuju razne aktivnosti s djecom. Djeca, kojih je u ovoj organizaciji oko 350, žive u tzv. sekcijama i podijeljena su po spolu i godinama. Svaki volonter ima svoju sekciju koju često posjećuje, brine se o njima i provodi s njima slobodno vrijeme. Dovoljno je provesti s njima dva dana i već ti ukradu srce. A nakon sedam mjeseci provedenih sa svojom sekcijom, dječacima od 10 do 13 godina,  uz mnogo lijepih i tužnih trenutaka, osjećam se kao njihova starija sestra i najradije bi ih sve povela sa sobom! Odlazak mi je za sada teško zamisliti i mislim da će to biti jedan od  najtežih trenutaka koji me čekaju - govori. Na pitanje postoji li mogućnost da ostane zauvijek živjeti u Gvatemali rekla je:

- Ne bih imala ništa protiv ostati još malo u Gvatemali i raditi u nekoj nevladinoj organizaciji, prema mogućnosti nekoj koja se bavi poboljšanjem obrazovnog sustava i općenito obrazovanja mladih ljudi. Mnogo bih toga mogla raditi, a sve ovisi o mogućnostima koje mi se otvore. Nadam se da neke hoće, u Hrvatskoj, Gvatemali ili negdje drugdje.

Površinom dvostruko veća od Hrvatske 

Gvatemala je jedna od siromašnijih država Središnje Amerike s oko 15 milijuna stanovnika i površinom dvostruko većom od Hrvatske. Ondje se govori čak 21 majanski jezik, uz španjolski, xinca i garifuna. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!

Komentari (17)
  • Baš mi je drago da sam pročitao ovaj članak. Ohrabrio me jer već neko vrijeme skupljam novac s ciljem jednog takvog odlaska u neku takvu lijepu a siromašnu državu. Jedino bi trebalo malo naučiti još španjolski, ali to je najljepše pomalo uz lokalno stanovništvo.

    30. 8. 2013,   12:27
  • ...Ana draga,radiš najljepši posao na svijetu..daješ ljubav i primaš ljubav..to je neprocjenjivo..ja,u ovim mojim debelim godinama sutra bih se spakirala i otišla raditi takav posao..ali me sad već nitko ne želi..bravo,bravo..

    30. 8. 2013,   09:57
  • bravo curo , svaka cast ! to je i moja zelja za nadolazecu zimu !!

    30. 8. 2013,   08:40