Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Život s paralizom sna: Osjeća prisutnost, a ne može ništa...

Oko polovica svjetskog stanovništva je barem jednom u životu iskusila paralizu sna, a čak 5 posto ljudi s njom živi. Popraćena je halucinacijama na koje ljudi ne mogu nikako reagirati...

Gotovo svaki tjedan dr. Jean-Cristophe Terrillon budi se i osjeća prisutnost prijetećeg, zlog bića kraj svog kreveta. Pokušava se pomaknuti ili dozvati pomoć. No paraliziran je, nemoćan da podigne ruku ili ispusti glas. Katkad osjeća da ga nešto izvlači iz tijela ili vuče kroz tunel.

Dr. Terrillon kanadski je liječnik koji pati od paralize sna, a vlastita zastrašujuća iskustva potaknula su ga da se posveti istraživanju tog fenomena, koji je češći nego što se ranije smatralo.

Foto: Dreamstime

Prema novijim studijama, oko polovica ljudi u životu iskusi barem jedu epizodu paralize sna, a za 5 posto ona je dio svakodnevice. Nažalost, mnogi ta iskustva čuvaju poput sramotne tajne, bojeći se da gube razum, osobito zato što je paraliza sna često popraćena halucinacijama. No ona nije znak mentalnog poremećaja, nego stanje između sna i jave.

Tijekom normalnog sna, svi su ljudi paralizirani. To je prirodni mehanizam koji ih sprečava da u snu skoče iz kreveta, izađu kroz vrata ili prozore i povrijede. Kod paralize sna, taj mehanizam potraje nekoliko sekundi ili minuta nakon buđenja. Iako neugodna, paraliza sna bezopasna je poput štucavice. 

No ako se ispravno ne protumači, može izazvati tjeskobu ili nesanicu jer se ljudi boje zaspati kako se ne bi morali suočiti s bićima iz svojih budnih snova, koja im mogu izgledati poput demona ili otimača iz svemira. 

Foto: Twitter/Screenshot

Stara tumačenja: vještice i sukubusi

U prošlosti su ljudi pogođeni paralizom sna smatrali da im na prsima sjede čudovišta ili da ih u snu seksualno zlostavljaju demoni, tzv. inkubusi i sukubusi. Povremeno bi im se u vizijama javila i poneka vještica koja bi ih odvela na vožnju metlom.

Otmice izvanzemaljaca vrlo su slične

Priče ljudi koji tvrde da su ih oteli izvanzemaljci vrlo su slične: žrtve se bude paralizirane, vide bljeskajuća svjetla i čuju zujanje. To su simptomi paralize sna. Vizije izvanzemaljaca koje slijede javljaju se samo kod ljudi koji su već gledali filmove ili serije takve tematike.

INSTINKT DUHA Intuicija je dar, ali i upozorenje iz podsvijesti - obratite pažnju!

Hipnoza pogoršava stvari

Svoje iskustvo neki ljudi pokušavaju rastumačiti odlaskom na hipnozu koja će im, kako misle, vratiti sjećanje. No sugestibilno stanje hipnoze može potaknuti fantaziranje i stvoriti lažna sjećanja

Japanci znaju što je to "Kanashibari"

Japanci paralizu sna nazivaju “kanashibari”. O njoj se raspravlja u ozbiljnim TV-emisijama, ali je i česti predmet šala. Japanski znanstvenici prednjače u laboratorijskim ispitivanjima paralize sna. Oni su otkrili da iako čovjek tada vjeruje kako je budan i gleda oko sebe, često uopće nije otvorio oči. 

Što možete napraviti?

Pogađa li vas povremeno paraliza sna, pokušajte prepoznati što je pokreće i to izbjegavati. Na primjer, ako se paraliza sna javlja dok spavate na leđima, spavajte na trbuhu ili na boku.

POTVRDIO DOMAĆI PSIHOLOG 11 pokazatelja da spadate u natprosječno inteligentne ljude

Paraliza sna jednako je česta kod muškaraca i žena. Najčešća je kod tinejdžera, možda zato što su oni najčešće neispavani, a nedostatak sna može pridonijeti češćem javljanju paralize sna.

Medicina još nije pronašla učinkoviti lijek protiv paralize sna, a ni što se tada točno događa u mozgu. Najbolji način reagiranja na nju jest ne paničariti, nego se opustiti i čekati da prođe. 
Komentari (41)
  • Ležiš u krevetu i ne možeš se pomaknuti. Kao da te nešto drži. Naravno da se uz to veže osjećaj prisutnosti. Znalo mi se desiti kad sam bio jako iscrpljen, tako da sam odmah povezao sa snom. Jedino nisam bio siguran jesam li sanjao ili bio u polu snu. Zanimljivo iskustvo.

    11. 4. 2018,   08:06
  • Iskusila jednom,ali bez halucinacija.....užasan osjećaj,bilo me strah jer nisam kužila kaj se događa.

    11. 4. 2018,   07:08
  • Imao ih cesto u pubertetu. Nisam se mogao micati, ubrzano sam disao, pokusao zvati roditelje no umjesto glasa samo bih izdahnuo...Po zidovima su se igrale sjene...Nakon kratkog vremena vratila bi mi se motorika i onda bih se smirio. Prvih par puta sam bio sokiran, poslije moram priznati da sam se naviknuo i uspio biti miran u tim situacijama. Nakon puberteta vise ih nisam iskusio.

    11. 4. 2018,   07:34